Autor:Miroslav Šantek
Ima li kakva punk verzija ovh dječjih pjesmica?– upitao sam.
Prišao sam neopaženo Fleki sa strane. Nije me primjetio u masi prolaznika koji su pod udarima hladnog travanjskog vjetra hodali središtem Siska. Stajao je na svom “radnom mjestu”, na ivici “Majmunjaka” i puštao s razglasa glazbu nekim rastrčanim klincima koji su skakutali pored velikog uskršnjeg zeca u svom fimu. Neki čovjek nas je ponudio domaćom rakijicom, a nebo iznad nas je postajalo sve oblačnije i hladnije.

Fleka je sisački DJ. Kada čovjek malo bolje razmisli, tako dobro glazbeno potkovanog lika nema nadaleko, a pogotovo nema ljudi koji kao on s razglasa u ovim našim malim i potresenim gradićima pušta glazbu s gramofonskih ploča. Za ovu priliku donio je kartonsku kutiju, skoro metar vinila koje sam krenuo “prekopavati”.
Ispod mojih prstuju su se smiješila lica Džoni Štulića s omota njegovog albuma “Balkanska rapsodija” ili cijeli, debeli box set Bruce Springsteena s onih legendarnih koncerta sredinom osamdesetih. Ovaj peterostruki album se u Americi prodavao direktno s kamiona ispred dućana. Nikad dosta naštampanih ploča za gladne fanove. I baš sam prelistavao raskošnu knjigu punu finih fotografija s te turneje, kad se na ulici ukazao Gero koji je prišao Fleki.

Nema tome dugo, u Sisku je održana dobro posjećena promocija knjige dopunjenog izdanja ‘Hrvatski punk i novi val 1976 – 1987.”, autora Vinka Barića koji je popričao sa svjedocima priče tog glazbenog pokreta i u Sisku, čiji su široj javnosti najpoznatiji predstavnici Daska Bend, i to zbog toga, što su jedini novovalni sisački bend koji je svoje pjesme ostavio zauvijek urezane u brazde vinila gramofonske ploče.
Ovi momci su snimili singlicu s dvije pjesme u travnju 1981. Prije 41 godinu. U tom Daska Bendu, bas je svirao Željko Đeverlija – Gero.Poslije je ta ekipa stupila u kontakt s Renatom Metessijem i nastale su “Zvijezde”.

Tko zna zašto to nije prije učinio, ali kako ljudi kažu – nikad nije kasno. Odjednom se Fleka približio kutiji i izvukao tu malu ploču. Čovjek je vasnik tog raritetnog komada vinila desetljećima, i tek sad, sjetio se da bi mu se na omot ploče mogao potpisati jedan od glazbenika tog djela. Tako i bi. Gero se potpisao, Fleka je nabacio široki osmijeh na lice, oni klinci su poletjeli u zagrljaj svojim mamama i dječji program je završio. Fleka je ugasio laptop i upalio gramofon. Tanjur se počeo vrtiti, a na njemu se našao album “Imitacija života” grupe Zvijezde.Fleka i meni i Geri pokazuje omot. Na njemu su potpisi svih članova benda. Više se i ne sjeća kad je to bilo.
Sisačkim zrakom se začuo Metessijev glas. Pjeva o Gradu i njegovim anđelima. O praznom kazalištu za tebe i mene. O prokletoj činjenici da svi gradovi su isti i da smo mi samo putnici u prolazu.
Jebena stvar. Jedna od boljih ikad – rekoh Geri.
Najbolji mi je kraj. Onako Claptonovski s klavirom – reče Fleka.
Bila su to dobra vremena i dobra energija, potvrdio je sve naše navode Gero.

Momci su zatim ušli u internu spiku. Čini se da su mogli, ovako, na cesti razgovarati o muzici, o bendovima, o vremenu koje je prošlo satima. Danima. Ja sam se vratio pregledavanju vinila iz Flekine kutije. A onda sam ugledao taj album.Jedan od mojih omiljenih. Death or Glory. Becomes just another story .
London Calling.
Sisak Calling.