Autor:Miroslav Šantek
Jagode na obali Kupe? Sve je moguće kad je u pitanju Zdravko Mihić. On vadi posudu punu sadnica ovog ukusnog voća koje će posaditi uz samu površinu Kupe. Nalazimo se u pravom skrivenom raju koji je ovaj 42 – godišnji Đakovčanin koji se prije 22 godine doselio zbog ljubavi u Petrinju, strpljivo izgradio.

Čim izađete iz hlada šumice kampa u produžetku petrinjskog kupališta prema Floridi, tu je uz obalu Zdravko odlučio napraviti pravi prirodni raj. Monter antenskog sustava po struci,bivši radnik Gavrilovića i današnji djelatnik petrinjskog Komunalca, čovjek je kojeg je duboko obuzela ekologija i ljubav prema prirodi. A stupivši prvi put na obalu najljepše rijeke svijeta – dakako, Kupe, nepovratno se zaljubio u nju.
Odlučio je veći dio godine boraviti ovdje, pa je tako svoj prvi čamac, dogradio recikliranim materijalima. Nikad niste vidjeli nešto slično, a tu barku koja na sebi ima reflektore za noćno krstarenje, zvučnike s kojih pušta staru rock glazbu ili ambijentalnu – ovisi o raspoloženju, nazvao je plodom ljubavi s njegovom suprugom Brankicom koja mu je podarila kćer Tamaru koja je prije nekoliko dana postala punoljetna. Kupom odavno ne plove brodovi koji su imali svoja imena, ali zato je na vodi Tamara.
Sjedili smo za stolom uz blagi povjetarac s rijeke.Oko nas je pravi vrt prepun povrća. Solarne žarulje osvjetljavaju prostor, a vatra se loži u felgi automobilske gume. Sve te stvari, sve sitnice koje život znače je Zdravko svojim rukama izgradio od odbačenih ili doniranih stvari. Tu je i kanu koji ponekad Tamara vozi po Kupi, tu se zna okupiti društvo u toplim ljetnim noćima. Ovdje se more ne spominje. Zdravko ljetuje na Kupi.
Supruga kasno noću ode u njihov dom u Ciganjskom selu spavati, a on se opruži u čamcu ili u ovom prostoru. Može do jutra pričati o svim zvukovima koji se noću ovdje čuju, može biti svjedok mnogih događaja koji su prohujali ovom obalom.U zadnje vrijeme prijateljuje s dabrovima koji su se navikli na njega. Uz njega ovdje, takoreći na svakodnevnoj bazi, obitavaju i njegova dva dobra prijatelja: Alen Sokač i Marko Fabijančić.
Ova oaza je često posjećeno mjesto. U goste mu dolaze mnogi prolaznici, a glas se o njemu pročuo do Zagreba, pa tako i puno ljudi iz metropole dođu na Kupu i svi se redom oduševe ljepotom Kupe. 15. ožujka otvori sezonu, a napusti uoči zime. U vrijeme dok sam bio u gostima kod Zdravka, dvije dame, Petrinjke su već uživale u ovom zelenom kutku. Brankica Šuker i Branka Bijelić, supruga, nažalost, preminulog čuvenog ribiča Đasa koji je Zdravku dao puno savjeta oko boravka na Kupi. Ove dvije Petrinjke koje cijeli život i same kampuju na Kupi imaju samo riječi hvale za Zdravka. Smatraju ga ljubiteljem prirode i anđelom kakvih bi trebalo biti više.
Za Zdravka nema pomoći. Uzelo ga. Ostatak negovog života proteći će uz ove zelene valove koji hitaju prema svome kraju i novom početku u Savi u Sisku.
