Opasan je to zavoj. Prvi u tom prigradskom naselju Petrinje – kada krenete prema zapadu i napustite teritorij samog grada i uđete u Novo Selište. Jako se izvija ulijevo i mjesto je mnogih tužnih sudbina vozača koji ga u desetljećima koja su minula nisu uspjeli savladati zbog velike brzine su slijetali s kolnika i udarali u veliko stablo duda. Taj dud postoji i danas. Neuništiv je. Vjerojatno jedno od najstarijih drveća u cijelom ovom kraju raširio je duboko i naširoko svoj korijen ispod dvorišta obitelji Baglama.
Pored njega se šepuri trešnja, pa šljiva bistrica, vinova loza, veliki vrt prepun povrća, polja nekad zasijanog kukuruza… sve je ovo prirodno blago ove godine dobro rodilo. Nakon puno proljeća uništenih usjeva, dogodila se rodna godina , a ovo proljeće je i obitelji Baglama donijelo olakšanje i mir u novoj drvenoj kući – daru nepoznatih austrijskih donatora.
U dvorištu je stara radionica iz koje se čuje zvuk brusilice. To Marijan Baglama (68) radi željeznu nadstrešnicu za novu kućicu, koja će ju sačuvati od budućih snjegova. Marijan je vrlo vičan radu s rukama. Pravi bravar. Radi sve što mu treba, riješava probleme, umirovljenik je i bivši hrvatski branitelj. Rođen ovdje, na starom seoskom imanju Baglama, u jednoj od najstarijih kuća cijelog sela, a koju je pogodila teška nesreća. Potres ju je uništio. Crvena kategorija. Jedna od mnogih koje opasno stoje po dvorištima i čekaju dan kad će netko od ljudi zaduženih za obnovu doći i popraviti je ii je ukloniti. Nitko mu nije rekao ni kada ni što će biti s njom. No, ono teško vrijeme koje nažalost, muči još mnoge Petrinjce i ljude s drugih krajeva pogođenih potresom je sada iza njega. Sada može odahnuti i puno mirnije živjeti.
Blaženka Baglama (66) stoji usred prostorije koja služi kao kuhinja i dnevni boravak. Na stolu je poslužen grah s domaćim kobasicama, ispečen je kolač, sve je spremno za ručak. Na televizoru uvijek ista priča s gomilom svakodnevnih problema u podnevnom dnevniku. Prostorija je u ovo prevruće vrijeme, kad je vani tridesetak u hladu vrlo ugodno svježa. Drveni zidovi zadržavaju ugodnu sobnu temperaturu, tako da neki rashladni uređaj nije ni potreban, a kad dođe nova zima i donese hladnoću, studen i led, ovo ugodno drveno zdanje će biti lako zagrijati i održavati toplim.
Drvene stepenice vode na sprat drvene kuće i pružaju idealnu atmosferu za sapvanje i odmor. Ležite na krevetu, a svud oko vas je toplina pravog drveta. Imate i mogućnost izlaska na poveći balkon i uživati u svakom trenutku. Kad uđete u ovu kuću, požeite i vi jednu takvu za sebe. To kažu svi koji su je vidjeli.
Tu drvenu kuću je obitelji Baglama sagradila austrijska donatorska organizacija “Bauern helfen Bauern – Salzburg”, a radi se pomoći obiteljima čiji su domovi stradali u potresu izgradnjom drvenih montažnih kuća, koje su se pokazale kao najbolji mogući privremeni smještaj. Projekt i dobre ljude u njemu u svakom smislu vodi Doraja Eberle, predstavnica “Bauern helfen Bauern – Salzburg” u suradnji s udrugom Malteser Hrvatska i Fondacijom “Kuća dobrih tonova” iz Sarajeva te Caritasom Sisačke biskupije i Gradom Petrinja, a u Petrinju su stigli samo dva dana nakon potresa, u vrijeme kada su granice i putovanja bili pod pritiskom zbog pandemije. Inače, ovi dobrotvori, djeluju već trideset godina ne ovom prostorima neumorno gradeći kuće stradalnicima, prvenstveno onima koji žive na selu.
O ovom slučaju je već bilo priče na stranici Evo priče. Sjećamo se tih trenutaka kad je stigao poveći šleper, istovario drvenu građu i namještaj, a skupina vrsnih majstora iz susjedne Bosne je prionula na posao i u pet dana sagradila cijelu kuću. Bio je to nevjerojatan prizor. Gledai smo kako se pred našim očima, kao u filmu, grade zidovi, postavljaju prozori, vrata, krov… Došli su i ljudi iz Austrije, donatori koji su predali službene papire o darovanju kuće obitelji Baglama, a koji su ih, kao i sve radnike cijelo vrijeme, po starom petrinjskom običaju dobro ugostili i nahranili, a mirisu originalnih banijskih kobasica i okusu domaće rakije nisu moglo odolijeti. Te delicije su ponijeli sa sobom na rastanku.Poslije su došli njihovi električari i vodoinstalateri i napravili svoj dio posla, a Baglame su još uljepšale kuću, postavili laminat i prije nekog vremena se potpuno preselili iz opasnog podruma teško oštećene kuće u kojem su živjeli preko godinu dana.
Za njih više straha od potresa nema. Ove kuće su neuništive, životni vijek im je minimalno 50 godina, a imaju preko pedeset kvadrata stambenog prostora. Baglame sada na miru mogu čekati obnovu. Valja na kraju reći da ovi ljudi koji su nesebično dali svoj novac su sagradili desetke ovakvih kuća u našem kraju. Bliže stotinjak.
Tekst i fotografije: Miroslav Šantek