BOLJI OSJEĆAJ NEGO KAD ZATRESEŠ PROTIVNIČKU MREŽU GOLA
Postratna Petrinja drugog dijela devedesetih godina nekadašnjim prognanicima koji su dočekali povratak u srušeni grad prepun zapaljenih i opljačkanih kuća, donijela je puno posla kojeg je trebalo obaviti. Bilo je to vrijeme novog života, novog početka i ljudi su pljunuli u šake i počeli stvarati novi grad. Bilo je to doba bez interneta, bezbrojnih TV stanica, internetskih portala, a mediji u to doba baš i nisu registrirali živote “običnih” ljudi, stanovnika koji su neki svoj hobi, neku vrlinu probali predstaviti široj javnosti.
U tom postratnom kaosu na netom oslobođenim područjima, jedan je čovjek probao svoju poeziju “uvaliti” nekom bendu ili pjevaču koji su uvijek u tom biznisu “gladni” novih stihova, novih pjesama. Goran Orešković, dečko s prozorskim pogledom na nogometni travnjak na kojem je proveo većinu svog života, svoju sklonost prema pisanju pjesama,odlučio je neke od njih ponuditi na tržište. Pjesmu je prihvatio pjevač Mladen Kvesić (Sto i jedna tuga), snimio ju, a ona se zavrtila na mnogim radio stanicama i postala poznata, a poslije je snimio još jednu (Što mi zoro dolaziš).
Kad je Goran prvi put na radiju čuo pjesmu s njegovim tekstom obuzeo ga je osjećaj bolji od svega što je prije doživio. Kao strastveni nogometaš, znao je reći, da je to bio puno bolji, ljepši i jači osjećaj nego kad bi zatresao protivničku mrežu na golu. Upoznaje tada Zdravka Šljivca, čovjeka iz Croatia Recordsa, dirigenta,skladatelja i preko njega dolazi do tada vrlo popularnog tamburaškog benda Gazde kojima je napisao nekoliko pjesama (Na dnu duše moje,Poslije kiše sunce dolazi), a onda se ponovo javlja Mladen Kvesić koji je te 1999. htio ići na Požeški festival, pa su mu tandem Šljivac – Orešković napisali pjesmu Dobro jutro zoro plava, koja je dobila nagradu publike, a bila je u igri i pjesma (Lažem svima da te ne trebam) koja je bila namijenjena za Severinu, ali nije nikada snimljena na njenom albumu.
Nakon tamburaškog “đira”,snimljena je pjesma za Splitski fetival 2003. (Ti si moj grijeh) koju je otpjevao Josip Katalenić i zatim još jednu za Mladena Kvesića (Vrati se – u kojoj gostuje Tarik Filipović). I onda je stao. Prestao. Skoro 20 godina.
Prošle jeseni, kad su noći postale hladne i mračne, ničim izazvan jedne takve noći, izvadio je papir i oloku, sjeo za stol i krenuo pisati. Njegova supruga ga je upitala što to radi, a on joj reče da mu fali Požeški festival i da je vrijeme da se vrati na njega. U glavi mu je bio bend Slavonske lole za kojeg je počeo stvarati stihove. Kad je složio tekst u glavi, danima je vozeći sina na treninge u automobilu pjevušio i probao smisliti melodiju, sve dok jednog dana u tom putujućem studiju na četiri kotača nije uspio. Snimio se i potražio pomoć od lokalnog petrinjskog glazbenika Saše Oesničkog koji je na gitari iz C dura snimio za kratko vrijeme osnoni demo snimak s kojim su ostali odušeljeni.
Iste noći poslao je na facebooku zahtjev za prijateljstvo Darku Ergotiću, pjevaču Slavonskih lola, on je ujutro prihatio zahtjev, a Goran mu je odmah poslao pjesmu. Vrlo brzo stigao je i odgovor: “Na prvu mi je legla”. I tako je nastala nova suradnja. Slavonske lole su pjesmu snimili u svom stilu, Goran je kao koautora glazbe upisao i Sašu Oseničkog, a aranžman je napravio Mario Zbiljski. I tako je organizator festivala prije nekoliko dana u javnost pustio tu pjesmu – Slavonijo, ravna ledino.
Nemam više vremena ni mogućnosti da si priuštim dvadesetak godina bez pisanja – kaže Goran. Sjedili smo u hladu terase petrinjskog kafića, a on je donio punu fasciklu pjesama koje je napisao. Novi polet ga je uhvatio i sada nudi svoje tekstove mnogim pjevačima. Jedva čeka taj 4. rujan -dan kad će zasjesti u backstage Požeškog festivala i čuti svoje stihove kroz tambure Slavonskih lola. Uvjeren je da je pjesma jako dobra i da će postati regionalni hit. Nešto što će ostati zauvijek iza njega. Organizirao je i autobusni prijevoz iz Petrinje do Požege tog dana s lokalnom turističkom agencijom. U svakom slučaju, za mjesec dana, ta pjesma će biti javno izvedena i čuti će ju puno ljudi jer će sve ići uživo na HTV 2.
Danas je povijesni dan za Petrinju. Mladić u najboljim godinama je službeno krenuo u novi život.
Miroslav Šantek Cobra