Malo ljudi je čulo za Brežić polje. Još manje zna gdje se ono nalazi, a radi se o povećem komadu zemlje koje s juga naselja Mošćenica u sastavu Grada Petrinje dodiruje veliku Kotar šumu. Još do prije Domovinskog rata bio je to zeleni pojas obradive zemlje u besprijekornom stanju. Bilo je ljudi, vrijednih domaćina koji su ga održavali čistim i plodnim, a na njemu su logorovale čete pastira koje bi u proljeće iz Bosne i Hercegovine ovdje logorovale s tisućama ovaca na svojim tradicionalnim putovanjima. Bilo je nekad ovdje i puno više ljudi kojih danas više nema ni na ovom svijetu, a mnogi su se i odselili, a velik problem je i strah ljudi od mina koje su za rata ovdje bile posijane na tisuće. Šuma je vremenom razminirana, ali strah je ostao. I tako je cijelo to Brežić polje vremenom postalo gusta šikara koja se spojila s Kotar šumom. A s pojavom šikare i neprisustvom ljudskog djelovanja, ovaj teritorij naselili su stanovnici koji nikad prije nisu ovdje bili.

Sjedimo na terasi obiteljske kuće Bajrić u ulici Kneza Branimira. Uz kavu oni pričaju o čudnom i do sada nikad doživljenom događaju u ovim krajevima. Vele da se pojavio vuk koji je prije nekoliko dana zaklao jednu od njihovih desetak ovaca. Iza kuće je put prema polju i velik komad zemlje od koje su napravili pravi raj za odmor.Glava obitelji Jasmin je sa svojim sinom Arianom, široj hrvatskoj javnosti poznatim po priznanju Ponos Hravatske kad je iz tonućeg automobila spasio vozača iz jarka u Mošćenici, ogradio velik komad zemlje, na njega naselio mnoge domaće životinje, a iskopao je i poveći ribnjak dubok četiri metra kojeg je napunio šaranima. Oko ribnjaka je i sjenica i poveće mjesto za odmor i uživanje u miru gdje Jasmin često sa suprugom Senkom u hladu i tišini pije kavu ili roštilja.

Bajrići govore ono što proživljavaju i mnogi građani su rubnih dijelova grada. Vele da čim padne noć na prometnicu između obitejskih kuća dolaze divlje svinje i čagljevi, lisice. Pravi zoološki vrt na otvorenom i mnogima nije ugodno hodati jer se lako mogu susresti s njima. Naučili su i na njihovo glasanje. Bez problema mogu prepoznati roktanje divljih svinja i cviljenje čagljeva koji sablasno odjekuju kroz noćnu tišinu. No, prije nenokg vremena začuli su sasvim drugačiji zvuk. Čudno zavijanje iz šikare. Zavijanje vuka.
Njihov obrambeni sustav imanja savršeno djeluje. Električni pastir odbija napadače, a tu su i četiri reda visoke ograde koju čagljevi i divlje svinje ne mogu preskočiti. Ali neko biće je to bilo u stanju. Jutarnji prizor je bio zastrašujuć. Jedna ovca je zaklana i rasparane utrobe prevučena do žice ograde, ali napadač ju očito nije mogao ni provući ni prebaciti preko nje. Nije ovo prvi put da su se Bajrići susreli sa slinim problemima. Znali su se nekad pojaviti divlji psi, nesretna bića koje su vlasnici ostavili u šumi da skapaju, a oni bi podivjali i znali bi napasti ovce, ali njihovi ugrizi su bili posvuda po tijelu. Neplanski i neučinkoviti.Međutim, ovo danas je napravio vrhunski predator sa samo jednim preciznim ugrizom za vrat.

Na očevid je stigao službeni vještak za vuka i risa Branislav Koljaja ispred  Ministarstva gospodarstva. Pregledao je lešinu, obišao cijelu lokaciju događaja i zaključio da se najvjerojatnije radi o sivom vuku. Ova vrsta životinja je pod strogom zaštitom u Hrvatskoj, tek mali broj jedinki još uvijek obitava u gustim šumama pretežno Like i Gorskog Kotara, a zna ih se pronaći i na Dinari. Oni obično vrlo precizno i planski love plijen i to u čoporu, a ovdje bi se moglo raditi o vuku samotnjaku. U svakom slučaju Bajrići nisu mogli ni zamisliti da postoji stvor koji može preskočiti redove visokih ograda i ući u njihov posjed.

No, njima nije toliko žao ovce. Jedna više ili manje. Kažu da im je žao što su ljudi zapustili to područje i sasvim je logično i prirodno da novi stanovnici imaju svoje potrebe. Mi smo nekad nijma uzeli teritorij, danas ga oni ponovo naseljavaju. Sve je to ciklus života. Jedino bi trebalo širu javnost upozoriti na povećanu prisutnost čagljeva i divljih svinja koje im dolaze skoro na kućni prag. A vuk je lukav i pametan. On to nikad neće napraviti i riskirati. Valjda ćemo dalje živjeti u miru i nećemo se više sretati – zaključuju Bajrići.
Miroslav Šantek Cobra