Pojavili su se na obzoru nešto prije 13 sati. Malobrojni plivači i ljubitelji sunčanja u kasno ljeto ili ranu jesen na petrinjskom Gradskom kupalištu na Kupi, ugledali su ih kako dolaze uzvodno iz smjera Siska kao mala riječna flota koja se sprema da zauzme neki ratni položaj. Centralni ploveći objekt je poveća splav koju prate čamci , a na njegovom jarbolu na vjetru se vijore državna zastava i ona koja ih obilježava već sedam godina, zastava njihove Ekološke udruge Kupa – Vurot.
Doplovili su za 45 minuta iz Vurota do kupališta gdje su dogovorili fotografiranje za Evo priče i službeni početak današnje akcije – čišćenja za njih najljepše rijeke kojoj i samo ime govori da je idealna za kupanje – Kupe. Tridesetak ljudi se nakratko iskrcalo na pijesku kupališta. Sve su to ljudi koji imaju svoje poslove, radosti, zanimacije i probleme, ali su svoje sobodno vrijeme odvojili da očiste od godišnjeg smeća kojeg napraviše neodgovorni pojedinci zelenilo rijeke. Nije im bio problem odazvati se na ovu akciju. Ima među njima i sitne djece, žena, profesionalnih ronilaca, pripadnika HGSS-a. Uskočili su u valove Kupe na osvježavajuće kupanje na ovom mjestu jer, kako kažu, ovdje je voda najčistija. Problem se stvara nizvodno prema Sisku.
Vodi ih stari riječni vuk. On se štiti od jarkog sunca maskirnim vojnim šeširom i sunčanim naočalama. Ima tetovirane ruke i česte bolove od puščanih zrna – vječnih uspomena na rat iza njega i doživotnu ljubav u sebi prema Kupi. Odrastao je na Savi, a kad je prvi put ugledao mrtve ribe kako plutaju u njemu je neki nevidljivi okidač pokrenuo proces namjere zaštite rijeka našeg kraja i u Vurotu, selu koje administrativno dodiruje Sisak s Petrinjom je napravio ekološku udrugu.
Već sedam godina vršimo monitoring nad rijekom.Promatramo njeno zdravlje, pokušavamo riješiti probleme koje joj ljudski faktor stvara – kaže Željko Pufek. Nismo zadovoljni petrinjskim otpadnim kanalima niti smećem koje dolazi s Petrinjčicom iz dubine Banovine. Mi ćemo i ove godine počistiti rijeku, ali apeliram i ovim putem da se ne baca smeće, pogotovo plastika u rijeku. A nađe se u njoj toliko ogavnih stvari da to nije ni za priču. No, mi nećemo nikad stati jer ju previše volimo. Na kraju krajeva, rekao bih da su Petrinja i Sisak kao Budimpešta. Spaja ih ova prekrasna Kupa – veli Pufek.
A onda su se ukrcali u čamce, mahnuli na pozdrav i otisnuli se nizvodno prema Vurotu. Iznad njih je sunčano plavo nebo po kojem lete avion i žiroskop s obližnjeg aerodroma uz Kupu, a i gazda tamošnjeg poznatog restorana Mlinski kamen im je za potrebe ove akcije donirao hranu. Voze sa sobom i kućne ljubimce, djeca se prskaju vodom, a odrasli pomno gledaju grmlje uz obalu i kupe zaustavljeni otpad. Ako primjete neki problem u vodi, njega će riješiti ronioci. Na kraju će s vjetrom uz lice i gutljajem hladnog piva koje spašava od zaostale ljetne vrućine uploviti u svoje pristanište u Vurotu znajući da su napravili dobro djelo i da je Kupa iza njih sada čista.
Miroslav Šantek Cobra