More
    HomeLjudiBaka Marica je doživjela veliku tragediju. Ali ona se i nakon svega...

    Baka Marica je doživjela veliku tragediju. Ali ona se i nakon svega toga raduje malim stvarima. Razveselila se kad je ponovo sjela u đačku klupu

    Published on

    spot_img

    Opasno je vruće. Kišno i varljivo ljeto se odlučilo vratiti usred rujna. Sunce nemilosrdno prži, a ona potpuno mirno stoji na njegovoj žarini okružena ljudima u prvom redu koji su baš svi odreda puno laganije obučeni od nje. Na njoj je odjeća primjerena kraju mjeseca studenog, a glava joj je omotana rubcem kakvog oduvijek u ovom petrinjskom selu Gora starije žene nose. Par metara nedaleko od nje, jedan čovjek pada u nesvijest od vrućine. Odvlače ga u hlad i zovu Hitnu pomoć. Ona je sve to izdržala i odslušala prigodne govore,pjesmu i ples i na kraju zapljeskala od sreće kad je službeno presječena svečana vrpca i tim činom službeno otvorena novoobnovljena OŠ Ivan Goran Kovačić u Gori. Odmah je ušla u hlad poveće zgrade i krenula u njeno razgledavanje.

    Na velikoj vrućini u odjeći koja više priliči kasnoj jeseni, baka Marica stoji u prvom redu na svečanosti otvorenja novoobnovljene OŠ Ivan Goran Kovačić u Gori

    Baka Marica Lončarević sjedi u prvoj klupi praznog razreda, nakon potresa potpuno novoobnovljene škole u njenom rodnom selu. 85 godina joj je na leđima, a i dalje je vrlo živahna, vesela i pokretna.Bez problema se penjala stepnicama na kat zgrade, obišla sve i jednu učionicu i prostoriju, tiskala se s gomilom njenih sumještana koji su također nahrupili u razgledavanje ove novotarije i na kraju jako sretna i zadovoljna viđenim, sjela u đačku klupu i odlučila za Evo priče ispričati dio svoje životne priče.

    Susret u školskim hodnicima koje je obnovila SMŽ sa županom Ivanom Celjakom kojem je rekla da je ona ovdje danas najstariji učenik i da joj škola izgleda vrlo lijepo

    A ta priča ima tragične dijelove. Rođena je davno. Još prije onog strašnog rata njenog djetinjstva u ovom selu u obitelji Radušević. Život na selu nije bio lagan. Radilo se na zemlji i brinulo oko domaćeg blaga po cijele dane. Od jutra do mraka. Trebalo je preživjeti, a to si mogao samo uz težak fizički posao. Ovdje je bila i stara škola. Srušili je u tom ratu,a Marica je u njoj završila četiri razreda. Sjeća se i učitelja. Kaže, zvao se je Drago Bakale.On ju je naučio čitati i pisati.

    Baka Marica je završila četiri razreda osnovne škole. Naučila je čitati i pisati. Ne zna kako se koristi današnja moderna informatička oprema koja je obilno ugrađena u srž škole za koju oni koji su je vidjeli kažu da je kao “svemirski brod”. Baka veli da je sve to lijepo.

    Zatim se zaljubila i udala za Josipa Lončarevića. Njihova ljubav je donijela na svijet Stjepana i Šteficu, a ima i unuka MIhaela. Mijenjale su se države pred njenim očima, a u osvit Hrvatske dogodila joj se najveća tragedija u životu od koje se nikad neće oporaviti. Te ratne 1991.njen suprug je sa svojim ocem ostao u obiteljskoj ući u Gorama i brinuo se o blagu. Nisu mogli sve to samo tako ostaviti i otići.Mislili su da njima civilima srpski okupatori neće ništa učiniti. Da će ih ostaviti na miru. No, nije bilo tako.Sve je krenulo po zlu.

    Njenog svekra su zarobili i odveli u zatvor u Glinu.Poslije je razmijenjen i umro je prirodnom smrću. Ali za Josipa više nikada nije čula.Niko ne zna, niko ne želi reći što su s njim učinili. Niko ne zna gdje je. Ni Marica niti Država.On se službeno vodi kao nesatala osoba.A prođe evo, već preko trideset godina kako ga nema. Prođe i cijeli život.

    Državna cesta D37 prolazi kroz Goru. Njome svakodnevno teče rijeka automobila. Gora je danas modernija ali s puno manje stanovnika nego iz Maričinog vremena. A ni njenog josipa nema.

    A Marica živi i dalje sama u svom selu. Ponekad joj dođu djeca u posjet. Nije joj dosadno. Ima i prijatelja. Na otvorenje škole ju je dovela susjeda Verica Pentek. Ima bašču, ima televizor, obavi kućanske poslove.Zahvaljuje Bogu što je još uvijek zdrava i pokretna. Ali često pogleda kroz prozor prema dugoj cesti kojom teče promet kroz selo. Sve se nada da će jednom njen Josip zakucati na vrata. A njega nema i nema.
    Miroslav Šantek Cobra

    Posljednje priče

    Kako se dečki “kale”. Bosi i skoro goli ispod snijega iščupaju “zvijer” koja hara Petrinjom

    Kroz desetljeća koja su prohujala ovim starim gradom, generacije mladića su se zaljubile i...

    Ljudi su se razveselili očekujući rukometni spektakl u Sisku. Međutim – utakmice neće biti! Evo i razloga

    U Sisku i okolici je ovih dana vladala pozitivna energija u očekivanju najavljenog rukometnog...

    Svaka čast ljudi!

    Veteranski centar Petrinja - ta nova, velebna zgrada koja je fizički i društveno nabolje...

    Tragovima Crnog Pere. Čovjeka koji je napravio omiljeno izletište Petrinjaca na vodi

    DON'T YOU (FORGET ABOUT ME) U jesen, kad bi u gustim šumama petrinjskog gorja, tlo...

    Sve priče

    Kako se dečki “kale”. Bosi i skoro goli ispod snijega iščupaju “zvijer” koja hara Petrinjom

    Kroz desetljeća koja su prohujala ovim starim gradom, generacije mladića su se zaljubile i...

    Ljudi su se razveselili očekujući rukometni spektakl u Sisku. Međutim – utakmice neće biti! Evo i razloga

    U Sisku i okolici je ovih dana vladala pozitivna energija u očekivanju najavljenog rukometnog...

    Svaka čast ljudi!

    Veteranski centar Petrinja - ta nova, velebna zgrada koja je fizički i društveno nabolje...