Razgovor s Andrijanom Petračić smo vodili na terasi njene obiteljske kuće u petrinjskoj Dugoj ulici. To je vrlo važno reći u ovoj priči o njoj, jer se radi o popriličnoj “ptici selici” koja se je, kako se čini, ovog puta vratila kući na duže vrijeme.Možda jednostavno osjeća nostalgiju u kostima i toplinu rodnog kraja, možda joj je dosta dalekih gradova i iznajmljenih soba, trošenja života na putovanja na posao… Trenutno joj je sve blizu. Skrasila se kao učiteljica engleskog jezika u selu Gora pored Petrinje u tamošnjoj OŠ Ivana Gorana Kovačića.
Ona osnova njenog bića je engleski jezik. To je shvatila kao dijete preko emisija na televizijskim crno bijelim ekranima bivše države kad se u noj i počela stvarati ta glad za znanjem i jezičnim pustolovinama. Sve što bi se moglo nazvati pomalo drugačijim, alternativnijim i neuobičajenim za uhodane obrasce pristupa ju je zanimalo. Filmovi, knjige, glazba, u zadnje vrijeme i internetski podcasti, sve je to oduvijek, a tako i danas konzumirala u velikim količinama.
Logično je bilo završiti fakultet na domaćem terenu u Učiteljskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu – odsjeku Petrinja, a s tim stečenim znanjem odmah je otišla “preko grane”, dok još Hrvatska nije bila dio EU. Stacionirala se u Irskoj i tamo radila u Školi stranih jezika, sve do one svjetske recesije kad je postalo neizdrživo živjeti u takvim skupim uvjetima, pa se vratila u domovinu. Nije imala problema pronaći posao. Ponovo je radila u hrvatskoj metropoli, a zatim promijenila čak 19 učiteljskih radnih mjesta u mnogim školama. Očito ju je nešto žuljalo, nešto je nedostajalo u njenom svijetu.
A za to nešto je trebala ljude.Istomišljenike. Pleme. Medijma nezanimljivi i zaboravljeni, mladi ljudi u sisačkom klubu SKHWAT su marljivo živjeli u svom svijetu i godinama se trudili da unaprijede aktivnosti i život mladih Siščana i Andrijana je tu s njima “kliknula.”Predložili su joj da u njihovom prostoru napravi radionice engleskog jezika i ona je prihvatila. Volonterski. Punih sedam godina je usavršavala znanje engleskog jezika mnogih Siščana. I to na neuobičajen način. Sve one ideje koje su joj prolazile kroz glavu je usavršavala, modificirala i za ove naše lokalne prostore ostvarila vrlo originalnu ideju. Jednostavno rečeno, ako krenete na njenu radionicu, ono što mislite da će te doživjeti, jednostavno – nećete. To je potpuno drugi pristup usavršavanja gdje je Andrijana samo medijator koji će zadati zadatke i povući se i sve promatrati sa strane. A vi ćete shvatiti da znate engleski jezik u onoj mjeri u kojoj niste mogli ni zamisliti.
Nakon ove i više nego uspješne jezične avanture, vrag joj nije dao mira, već je odlučila ovu formulu primjeniti u rodnom gradu. Ideju je izložila vodstvu Hrvatskog doma, oni su se se složili, dali joj prostor u Kabinetu za psihološku pomoć u Centru Novog života na Sajmištu.Došlo je 13 ljudi. Od 22 – 77 godina. Svi su imali predznanje engleskog, dovoljnog da bi mogli ući u razgovor s drugim osobama. I tu je srž svega. Pričaj i slušaj. I oslobodi se. Zvuči pomalo ludo i nemoguće, ali njena formula je vrlo uspješna. Ne bi htjeli otkrivati teme razgovora i što zainteresirane očekuje, ali većina njih je doživjela pozitivan šok.Toiko su se oslobodili i ušli u neke razgovorne teme koje nisu mogli ni zamisliti. Jedno predavanje je 90 minuta. Uvijek srijedom.I tako 12 tjedana. Na kraju je doslovce tulum.
Uobičajeno je svom učitelju zahvaliti na stečenom novom znanju, ali Andrijana kaže da je sve to samo otvaranje i zatvaranje krugova. Ona je zahvalna onima što su nju naučili. Osobito njenoj profesorici Dubravki Vučić. I tako, početkom listopada počinje novi krug Andrijaninih radionica. Ona se tome raduje. Spremila je novu šemu, novi program, nove stvari. Oduševljava ju spoznaja da u Petrinji ima puno zanimljivih, kako kaže – super nestvarnih ljudi.
Miroslav Šantek Cobra