U Petrinji, a i puno šire jednostavno ne postoji osoba slična njemu. Kad bi nekim slučajem poznati filmski redatelj David Lynch, između ostalog snimljenog fimskog blaga i tvorac kultne serije Twin Peaks koja se u osvit rata prikazivala na malim ekranima i koja je bila jedna od gledanijih serija u to doba, zastao u Petrinji, sjeo na neku terasu kafića, srknuo kavu, pa prošetao ulicama potresenog grada i ugledao njega između ruševina i strojeva koji ih obnavljaju, velika je mogućnost da bi mu se osmijeh razvukao licem i možda bi ga i angažirao za neki budući film.
Naravno, to se neće dogoditi, ali je činjenica da otkako je Petrinja teško stradala u potresu u nju su se slile rijeke ljudi sa svih strana svijeta, što u pomoć, što kroz tvrtke koje ju obnavljaju i da su ga ugledale mnoge oči, a puno “selfija” s njim se nalazi na mobitelima i bespućima društvenih mreža. Petrinjski Indijanac Miljenko Hajdinjak je jednostavno hodajuća, živuća petrinjska legenda. Simbol grada.

I jutros, na datum kad su noć i dan izjednačeni, ovaj 75 – godišnji čovjek upadljivog izgleda je vrlo aktivan. Tko je prošao kroz petrinjski park i u neposrednoj blizini zidova crkve sv. Lovre primjetio razvučene ljestve i njega kako stoji na postolju kipa kardinala Franje Kuharića, ne bi mu bilo jasno što se događa. Kad mu priđete, Indijanac odmah vas pita jeste li ga vidjeli na portalu (ovdje misli na Evo priče na kojima je postao prepoznat tisućama ljudi) i ako želite, možete se slikati s njim i imati uspomenu na njega. Ovog jutra on ima poveću krišku limuna u ruci s kojom strpljivo i pedantno briše centimetar po centimetar brončanog kardinala. Kaže da to radi svaki tjedan i da na taj način spriječava propadanje i oštećenje kipa.
Dok mene bude živog i crkva će biti uvijek čista – veli Indijanac. I to je istina. Nebrojeno puta ga se može vidjeti kako s metlom čisti okoliš crkve, čak i neposredno nakon što veseli svatovi nakon ceremonije vjenčanja odu na cjelonoćnu feštu, iza njih ne ostane nikakav trag. No, malo ljudi zna da se on u gluho doba noći ustane i ode u crkvu. Dok Petrinja spava dubokim snom on također jednom tjedno, svakog ponedjeljka prihvati se tog posla.

“Oči mi se brzo naviknu na mrak i onda polako čistim crkvu. Nema veće nagrade nego čistiti Njegov hram, a onda dođe i On. I Krist i anđeli su uz mene tada. Nemam razloga da se bojim bolesti ili smrti koja će jednom po mene doći. Kad se to dogodi u tom trenutku će kraj mene biti duše moje braće, a onda će doći i anđeli.I tada ću dobiti indijansku bakrenu boju kože.” -veli Indijanac koji se davno životno oprijedijelio za ovu priču uz književno – filmskog lika Winnetoua.
Miroslav Šantek Cobra