Dugo je u poslijeratnoj Petrinji trebalo proći vremena da netko otvori neki moderan kafić. To se dogodilo tek početkom dvijetisućitih, kad je preko puta autobusne stanice u parku, u kući kod Aluge, ili prijeratnog naziva Pod starim orahom, zabljesnuo novi prostor nazvan Mirage.
Bilo je to novo, šminkersko mjesto koje je davalo tračak svjetla i života u onom postratnom depresivnom okruženju. Nahrupila je u njega odmah petrinjska mladost i potrošila mnogo razuzdanih noći u njemu, a svi koji sada hrle prema četrdesetima znaju dobro o kakvom se prostoru radi.
Noću je bio natiskan ljudima. Jedva se probijalo do šanka, još teže do zahoda, ali tako je to moralo biti u toj pozitivnoj energiji. I Edijeva pekara u neposrednoj blizini je noćima hranila mnoga gladna usta iz Miragea. A po danu se tamo pila kava i vodili razgovori s prijateljima. Uz samu cestu je bio stol uz prozor s kojeg je pucao lijep pogled na park preko puta.
Jednog proljetnog prijepodneva prije točno 20 godina, popio sam gutljaj kave, povukao dim, kad se na prozoru pojavio on. Imao je cigaretu u ustima, dugu kosu, walkman u ruci i bio je u čarapama. Samo je kratko zurio u mene, nasmiješio se i otišao preko ceste gdje je čučnuo i u tom položaju ostao dugo vremena. Bio je to Ante. Tadašnja petrinjska legenda. Malo tko je znao tko je on ustvari, što ga u životu tišti ili ne, ali svakako je bio upečatljiv lik kojeg je svako vidio na cesti.
Nažalost, nisam nikad s tim čovjekom popričao, a strašno mi se sviđao njegov izgled. Izgledao je kao pravi punker, totalna alternativa sustavu i uobičajenim normama ponašanja. Ante je ustvari bio cool tip.Bar za mene. Vremenom je nestao. Vremenom su nestajali mnogi upečatljivi likovi s petrinjskih ulica. Ostali su samo u nečijim sjećanima ili u ovom slučaju sačuvani na fotografiji.
Kad se sjetim njega, sjetim se te kave. Danas više kavu ne pijem u Mirageu jer ga fizički nema na tom mjestu, a i davno je prestao s radom. Danas sam popio kavu u Šarengradu. Na mjestu gdje je nekad bila obična blatna livada, na mjestu gdje nema teoretske šanse da je itko mogao pomisliti prije nekoliko godina da će se ovdje kuhati kava.Ali, eto, kako ljudi svašta izmišljaju i slave, tako je danas na 1. listopada Međunarodni dan kave. Kave ima, ali tko zna gdje je Ante.Nadam se da je još uvijek živ i zdrav.
Miroslav Šantek Cobra