Autor:Miroslav Šantek
Razglednica je to kakvu nikada niste vidjeli. Nema na njoj romantičnih zalazaka sunca s obale nekog jadranskog grada, a nema niti rukom nekog turističkog djelatnika brižno odabranih pejzaža i vizura grada koji sjaje s fotografija, nema ničeg lijepog. Naprotiv. Ona je živi dokument, bolna uspomena, realan prikaz razaranja središta Petrinje prilikom potresa 29.12.2020. Na njoj je ciglama i ostacima krovova koji su se kao kula od karata srušili od razorne trešnje zgnječena kolona automobila, prizor koji podsjeća na ratna razaranja. Čisti, nepatvoreni užas koji je zauvijek promijenio živote ovdašnjih ljudi i uništio grad.
Ta fotografija je moje djelo, jedna u nizu potresnih, zastrašujućih priča koje govore tisuću riječi, a koje sam snimio u tim teškim trenucima. Objavio ju je Fotoklub Rijeka čiji su me ljudi kontaktirali s namjerom orgaiziranja Donatorske izložbe fotografija potresom porušenoga područja Petrinje, Siska i Gline koja se od 29.5-5.6.2021. održala u riječkoj Galeriji Principij. Tom prilikom su i tiskane Donatorske razglednice koje su stigle i na moju adresu. A onda sam shvatio, malo pažljivije pregledavajući fotografiju da čovjek u daljini koji stoji i snima mobitelom taj opasni prizor je Danijel Prerad. Sisački novinar, osoba koju na ovom području mnogi poznaju. Red je bio da mu poklonim nekoliko primjeraka te potresne razglednice.
Njegov sin Karlo, mali dječak koji tek treba poći u školske klupe drži u rukama plastične igračke i istresa prah koji će popiti u čašu vode. Kaže da se nije puno preplašio potresa, a sreća u nesreći je što su ovdašnje zgrade radničkog naselja na Željezari kvalitetno izgrađene i izdržale su strahovitu trešnju. Sjedili smo u lokalnom kafiću ovog sjajnog sisačkog naselja za život. Ovdje su ljudske ruke nekad napravile pravo čudo. Izgradile su brojne zgrade sa svim popratnim sadržajima za ugodan život i tisuće radnih mjesta koja su hranila mnoga usta.
Danas je ovdje bitno drugačije. Danijel, “stari Željezarac” koji ovdje živi skoro 40 godina ne može bez ovog naselja, a najviše ga zabrinjava što je broj djece sve manji i manji. Baš kao i u mnogim dijelovima Hrvatske nakon Domovinskog rata. On živi i radi od kuće. Iz svog stana odrađuje novinarske poslove za Večernji list. Takva su vremena. Rad od kuće je sve češća pojava.
Pažljivo gleda razglednicu. Prisjeća se tog dana. U trenutku potresa našao se u samom epicentru. Posjetio je selo Strašnik pored Petrinje gdje je dan prije, onaj prvi potres za kojeg su svi mislili da je posljednji i da jači ne može udariti napravio velike štete na gospodarskim objektima i kućama tamošnjih ljudi. No, oni su se svi okupili i zdušno krenuli u akciju popravljanja i pomaganja drugima koji su se našli u nevolji. Taman je promatrao skupinu ljudi koji su bili na krovu oštećene kuće kad je “grunulo”.
Opisuje taj trenutak kao da se zemlja uzdignula pa se vratila na svoje mjesto. Ispod njegovih nogu je kenuo razorni val koji je rušio sve pred sobom na sve četiri strane svijeta. Panika i pakao na zemlji. Ljudi su vrištali, zapomagali, bježali iz svojih domova na sigurnost ispod otvorenog neba.
Na putu prema Petrinji je bio prometni kaos. Na skretanju za Nebojan, na glavnoj cesti na izlazu iz Novog selišta dogodio se lančani sudar. Jedan priseban građanin se uhvatio uloge prometnog policajca i uspješno pokazivao vozačima kako da se probiju kroz taj metež. Svi su jurili kućama. Nemir i strah je ušao u sve ljude. Tako je i došao u Petrinju i mobitelom snimao video koji je emitirao uživo na društvenoj mreži. U Peugeotu sa fotografije se dugo nalazila vozačica iz Gline koja je ostala zarobljena u smrskanom automobilu. Izvukli su je građani i vatrogasci zajedničkim snagama.
Bili su to prizori kad su svi pomagali jedni drugima ne misleći puno na svoju sigurnost i mogu li ih te ruševine ozlijediti. I sam se sjećam da su se u tim trenucima srušile mobitelske mreže. Svi smo uzaludno pokušavali nazvati nekoga. Ostali smo odsječeni odgovora na pitanje kako su naši dragi ljudi, obitelj, prijatelji…No, on je bio vrlo priseban u tim trenucima i ljudima vikao da je internet u funkciji i da se mogu uputiti pozivi preko internetskih platformi. Tako je i susreo i upoznao vozačicu iz smrskanog automobila kojoj je dao mobitel da se javi svojoj obitelji.
Za ove video snimke je dobio i od svog matičnog Večernjeg lista nagradu najboljeg novinara za video prilog. Naravno, nakon odrađenog posla, pojurio je na Željezaru jer su ga tamo čekali njegova supruga i djeca koji su također kao i svi osjetili strahovit udar ispod zemlje. Stan je, srećom, bio čitav i svi živi i zdravi na broju. Ne ponovilo se.