Autor:Miroslav Šantek
Negdje oko Stupna, kad je putnički vlak Sisak – Zagreb zagazio u okrilje šumske donice puta, ukazao se kondukter sa zaštitnom maskom na licu, pogledao poleđinu moje osobne iskaznice i isprintao mi besplatnu povratnu prijevoznu kartu. Za nas, ljude s potresom pogođenih područja, putovanje vlakom je besplatno.Vlada RH časti. Na displeju iznad naših glava povremeno se pojavljuje oznaka da neke dionice puta prelazimo sa 140 kilometara na sat, a sa bezbrojnim svetlima Zagreba, sve depresivne petrinjske misli se nekako, nakratko rasplinu.
U metropolu sam odlučio ući sa muzičkom podlogom iz slušalica gdje Metessi iz Zvijezda poručuje izvjesnoj Nikol da ga poljubi u vrat, a otvaranje vrata vlaka, znači da je Glavni kolodvor spreman da i moje tijelo ubaci u bezličnu masu boja, lica, glasova i zvukova. Uplovih u tu rijeku tijela, kad tamo, u daljini, primjetih čovjeka okrenutog leđima kako stoji usred te pokretne struje, kao da se njega ta užurbanost uopće ne tiče.Podigao je ruku i lagano popio gutljaj piva iz konzerve. Znao sam da je to on. Nije to nitko drugi mogao biti.
Još davno prije ovih bolesnih korona – potresnih vremena, on je postao poznat lik Petrinjcima. Najčešće potpuno sam, s nekoliko vrećica i stanovitom količinom pića, stajao bi na nekom frekventnom mjestu i furao neki svoj film. Pored njega bi prolazili ljudi, minute, sati, čak i kad bi svi mi zalegli u toplu sigurnost naših domova i uživali u zoni komfora, on bi dočekao sve te sitne noćne sate, ljetnu žegu, obilnu mokrinu kiše ili zimsku hladnoću koja probija do kosti. Kad više ne bi bilo ni psa na cesti, onda bi se i on nekud povukao – sve do novog dana, sve do uvijek istog dana.
A onda je nakon potresa polako nestao. Negdje je otišao, baš kao i mnogi građani. Nestao je kao i središte grada koje je jedino znalo njegove tajne i njegovu životnu priču. I sada, na ovom slučajnom susretu, razveselio sam se kad sam ga vidio. Pera, tako sam sebe naziva je došao davno izgnan ratom u Bosni iz Kraljeve Sutjeske, a veli mi da je po zanimanju zavarivač. I to je sve. Ne zanima me zašto satima pije na jednom mjestu, to je ipak njegova stvar, njegova nafaka.
Kaže da je trenutno u petrinjskoj Koloniji. Ima neki svoj razrađeni plan autobusnih polazaka do Siska gdje koristi besplatni prijevoz vlakom do Zagreba. Ponekad i dva put dnevno ode i vrati se iz metropole, a predzadnji noćni vlak ga vozi prema Sisku. I doista, kad sam se nakon nekoliko sati vratio, Pera je sjedio na klupi i čekao vlak. Kad su već svi pozauzimali mjesta, par minuta prije polaska onda se i on ukrcao na njega.Nisam vidio kad je sišao. Progutala ga je sisačka noć.