Žena s naslovne fotografije ima bijelu majicu na kojoj je logo jedne od najpoznatijih rock grupa svih vremena, rockera iz Australije – AC/DC. Kad sam vidio taj prizor, asocirao me je na ona prijeratna vremena kad je u Petrinji bilo dosta ljudi koji su slušali ovakvu vrstu glazbe.
Moglo se po kafićima, omladinskom klubu, brojnim tulumima ili na ljetnim večerima uz Kupu čuti puno bendova – od Stonesa, preko Deep Purplea, Hendrixa, Iron Maidena i brojnih sličnih imena pa sve do Azre, Haustora, Čorbe, EKV-a….
Danas čitam da zagrebačku Arenu pune folkeri raznih pravaca. Otima se za ulaznice. Osobno nemam baš ništa protiv toga. Dapače. Tko voli nek izvoli jer na kraju krajeva je sve to stvar ukusa, a o njemu se ne raspravlja.
A ta žena je došla s Teslom u Petrinju. I puno drugih vozača i suvozača prije točno dvije godine (3.listopad 2021.).Grad je bio u to doba potpuno razoren i tek su se raščišćavale ruševine, pa su vlasnici Tesla automobila, u ovom slučaju najviše modela Tesla 3, starih nekoliko mjeseci, okupljeni u Tesla Motors Club Croatia, dovezli su svoja električna vozila u Petrinju s namjerom malo oživiti društveni život u porušenom gradu i dati potporu.
Oni mogu u kratkom vremenu razviti veliku brzinu – od 2,5 do 5 sekundi do 100 kilometara na sat. Prilično nevjerojatno i impresivno. Brzina tih jurilica je ograničena na 230 do 260 na sat (ovisi o modelu), razvijaju snagu od 300 do čak 1000 konjskih snaga, a opremljeni su vrhunskom tehnologijom. S jednim punjenjem baterije mogu prijeći od 400 do 650 kilometara (ovisi o modelu), a baterije se pune, opet ovisno o snazi punjača, dostignuto je vrijeme punjenja od samo pola sata s trenutno najjačim punjačem.
Ovi automobili koštaju od 350 tisuća kuna pa na dalje. Njihovi vlasnici kažu da onaj tko radi puno kilometara može vrlo brzo (kroz nekoliko godina) isplatiti cijenu automobila jer ne troši skuplje fosilno gorivo već struju. Kažu, ako automobil ostavite da se puni po noći po cijeni struje od 55 lipa po kilovatu možete prijeći čak 400 kilometara za 35 kuna. A nema ni troškova ulja, filtera, eko testa i sličnih stvari koje vozači automobila na benzin ili dizel moraju plaćati. Ovdje se na tehničkom pregledu gleda samo ovjes, kočnice, svjetla… puno manje nego kod vozila na fosilna goriva.
Ova priča je namijenjena Stjepanu Bartoliću – čovjeku iz Nove Drenčine koji obožava elektromotore i koji ih sam ugrađuje na bicikle. Mnogi Petrinjci(a i puno dalje od Petrinje) su ga upoznali prije nekoliko dana kad je osvanuo na stranicama Evo priče. Njegova želja je sjesti u Teslu. Nikad nije to doživio.
A električni automobili ili dosadašnji automobili na benzin ili dizel su također, kao i rock glazba i narodnjaci – stvar ukusa. U svakom slučaju ovo je bila dobra priča i vrijedi se podsjetiti na nju.
Miroslav Šantek Cobra