Željko Tonković je do 10 sati ujutro već obavio dva poslovna sastanka. On je već dvije godine direktor petrinjskog Komunalca, poveće petrinjske vrlo važne tvrtke koja hrani mnoga usta svojih zaposlenika. Građanima koji su posljednjih više desetljeća pratili lokalnu politiku on je poznat lik. Ali građane ne zanima politička demagogija već konkretna djela, pa je tako dolaskom Magdalene Komes na mjesto gradonačelnice, Tonkoviću, kao dijelu njenog tima, dodijeljena ova vrlo odgovorna dužnost.

Ono što se odmah primjeti je da zbog potresa ne postoji više ona stara, svima prepoznatljiva zgrada Komunalca na početku Gundulićeve ulice, da je jednostavno zbrisana s lica zemlje, ali da Komunalac živi i radi na tom istom mjestu. To je zbog toga što su se kvalitetno obnovile pomoćne zgrade kojih je bilo dovoljno i koje prije nisu imale veću funkciju. Sada su sve u pogonu i svi imaju mjesta za rad. Malo je poznat podatak, ali Komunalac je prva tvrtka koja je obnovila svoje prostore i nasatavila rad na istoj adresi.

Sjedamo u automobil i krećemo prema brdovitom dijelu Petrinje gdje su oduvijek stari Petrinjci sahranjivali svoje umrle članove obitelji. Tonković priča kako je dolaskom na sadašnje radno mjesto zatekao dosta loše stanje. Bilo je dugovanja i situacija nije bila pozitivna. No, veli da je to za njega bio izazov kojeg se prihvatio i da je zatekao u firmi dobar kadar i kako sam dolazi iz svijeta matematike i računica – dugogodišnji je poreznik, uz mali broj ljudi i s puno rada uspio je preokrenuti poslovanje Komunalca. Veli da je bilo vraški teško, ali su uspjeli podmiriti sve dugove i dovesti firmu do današnjeg pozitvnog i uspješnog financijskog stanja i zdravlja. Plaće stižu redovno za oko 140 ljudi i čak su je tri puta povećavali kako su rasli troškovi života. Suradnja s gradskim vlastima je, kaže, odlična.

Pored ostataka nekad popularnog petrinjskog izletišta Vila Gavrilović koju pamte ljudi s preko 50 godina života, nailazimo na prvi neugodan i loš prizor. Nekad velika divlja deponija smeća je puno puta čišćena, pa su odlučili taj prostor fizički ograditi lancima. Međutim, lanac je potrgan iz tko zna kakvih razloga.

Druga neugodnost je divlji deponij izniknuo pored puta koji vodi prema groblju sv. Roka.Ružan prizor hrpe vreća prepunih raznog smeća u prirodi. Ovo nije jedini slučaj. U zadnje dvije godine očišćeno je čak 21 divlji deponij, ali neki i više puta, jer se neki neodgovorni pojedinci uvijek vrate na isto mjesto s novim smećem. Ovaj problem na društvenim mrežama razljućuje velki dio građana. Mnogi traže pronalaženje i kažnjavanje počinitelja. Tonković kaže da se mora zahvaliti Petrinjcima što uspješno razvrstavaju otpad i da treba raditi na osvješćivanju te neodgovorne manjine. Poziva sve građane da posjete njihove službene web stranice i upoznaju se sa svom tom problematikom i rješenjima. Pogotovo u vezi odvoza glomaznog otpada.

Glavni razlog ove priče je nova ograda i ulazna vrata na groblju sv. Rok. Ovdje, na ovom najstarijem petrinjskom groblju je odrađen doista sjajan posao. Prije nekoliko dana sve je promijenilo izgled i sad je sve nekako sjelo na svoje mjesto. Posao na ovom mjestu je započeo ljetos, a razlog je jednostavan. To je civilizacijska norma i poštovanje i odavanje pijeteta ljudima koji su ovdje sahranjeni. Puno građana je sugeriralo da se ovako dobra stvar objavi u nekom mediju, ali jedino su Evo priče, uslišile njihovu želju reportažom s lica mjesta.

Groblje je pokošeno i čisto. Postoji problem starih spomenika koje je potres srušio, a koji su vlasništvo korisnika grobnih mjesta. Komunalac je probao čak za neke pregovarati s Ministarstvom kulture o obnovi tih grobnih spomenika, ali ne postoji takav zakon, pa su bar ih minimalno pokupili i izravnali, a vlasnici bi ih trebali obnoviti.

Petrinjsko područje ima čak 25 grobalja za koje brine Komunalac. Ono najveće i najpoznatije Centralno groblje sv. Benedikta je prije potresa iz Intervencijskog plana krenulo u poboljšanje i proljepšavanje, gdje Tonković spominje Vladu Lovrekovića kao bivšeg direktora Komunalca, a današnji tim je to proljepšavanje nastavio i kaže da su ponosni kad čuju pohvale Siščana koji ga posjete, a čak i ljudi s puno u hrvatskoj javnosti po ljepoti i uređenosti poznatijih grobalja- tipa varaždinskog, hvale petrinjsko. Tu treba dodati da je i crkva sv. Nikole na pravoslavnom dijelu groblja u punom tijeku obnove.

Nakon groblja sv. Roka, odvezli smo se na susjedni brijeg s kojeg puca pogled na Petrinju, Sisak, Moslavačku goru i na bijele nebodere metropole za dobrog vremena. I ovdje je posao ograđivanja također vrlo starog groblja sv. Trojstva u tijeku. Strojevi rade, mješalice se okreću, zabija se stup po stup i to vrlo oprezno jer ovdje je situacija bitno teža nego na sv.Roku jer je padina brda duža i na mjestima vrlo strmoglava. No, bez sumnje će i ono vrlo brzo promijeniti izgled nabolje.

Dan mrtvih je pred nama. Sva groblja, sva počivališta će biti u potpunosti uređena i spremna za prihvat tisuća građana koji u te dane krajem listopada i početkom studenog nahrupe, pa će i ove godine biti od strane Komunalca organizirana redarska služba koja će pomagati građanima u prometu.
Miroslav Šantek Cobra