Čini se da se napokon neke stvari postavljaju na svoje mjesto. Svaki dio naše Domovine ima neku svoju specifičnu sferu običaja i života ljudi o davnina. I tek danas, u ova moderna digitalna vremena kad je svakome cijeli svijet na dlanu uz par listanja prstom po zaslonu mobitela spojenog na internet, mnogi se trude brandirati svoju tradiciju i od nje napraviti biznis ili pročuti priiču svog grada ili zavičaja nadaleko.
Svi su u Petrinji čuli o nekim davnim vremenima kada su ljudi od petrinjskog blata – vrlo kvalitetne gline izrađivali predmete koji su im služili u svakodnevnom životu. Najpoznatija je petrinjska stucka – vrč koji ima svojstvo da održava hladnu vodu i na velikim ljetnim vrućinama, a s kojom su se osvježivali ljudi koji su radili na poljima daleko od njihovih kuća.
Toparima ili lončarima su nazivali majstore iz Gajeve ulice, a kako su pristizala nova vremena i kako se svijet modernizirao vremenom, ti majstori su jednostavno nestali. Svoje znanje su odnijeli na onaj drugi svijet,a tek poneki danas živući – kao legendarni Mata Stanešić koji je i u visokim godinama života još aktivan, uspio je osposobiti i naučiti svog nasljednika Valentina Valenta tajnama ovog zanata, a on je to znanje širio dalje i osnovao i svoj privatan biznis od tog petrinjskog blata.
Ali, da li je ikad neki Talijan,Nijemac, Francuz.. čuo za tu petrinjsku tradiciju. Nije. Sve do danas. Vjerovali ili ne, Petrinja je “upala” u elitu keramičkog svijeta i postavljena je ravnopravno sa majstorima keramike iz cijele Europe. Vodeći se po PR tekstu koji je stigao na adrese lokalnih medija iz Turističke zajednice Grada Petrinje, posjetio sam tu malu, četveročlanu ekipu ljudi koji su se stisnuli u jednoj prostoriji u ulici dr. Nemeca i rješavali neke administrativne zadatke. Puno je posla pred njima. Uskoro će Božić, vrijeme adventa, vrijeme događaja u gradu u kojem će i oni sudjelovati. No, ova ekipa je uspjela Petrinju postaviti na keramičku rutu Europe. O toj temi sam razgovarao s direktoricom Kristinom Suppe.
Kristina kaže da je svemu tome zadnjih godina najviše pridonio FLIK (Festival lončarstva i keramike) – jedinstven festival ovakvog tipa u cijeloj Hrvatskoj, a sve uz veliki interes građana koji su se počeli zanimati za keramiku kroz inicijativu Udruge GRAK koja je počela održavati keramičke radionice u keramičkom ateljeu i uz pomoć Valentina Valenta i njegove firme lončarstvo Sunflower koji je svoje znanje prenio drugima i uz podršku Turističke zajednice i samog Grada Petrinje sve je buknulo i popelo se na veći i prepoznatljivi nivo.
U tri godine FLIKA, u Petrinju su dolazili mnogi majstori iz cijele Hrvatske, a planira se još više. Već se priprema idući FLIK (18. i 19. svibnja)- svi se nadaju da će se održati na nasipu Kupe uz kupalište, a dolazak je potvrdio “čarobnjak” keramike Čazo Čazim Mehmeti iz Malog Lošinja, zatim Riječanka Sandra Ban koja se nastanila u Slavskom Polju kod Gvozda i Pamela Ivanković. To je trojac poznat u keramičkom svijetu nadaleko. Njihov dolazak će jako promovirati Petrinju.
Prošle godine na FLIKU kao gošća došla je Tatjana Horvatić iz Ministarstva kulture i medija i kad je vidjela shvatila je da takvo nešto ne postoji u Hrvatskoj , “bacila je bubu”Kristini u uho s mišlju kako bi se ova sjajna i jedinstvena priča mogla podignuti na najveći mogući nivo i pokušati se učlaniti u Europsku keramičku rutu i zaštititi lončarstvo i keramiku kao nematerijalno kulturnu baštinu. Kristina se zainatila, prionula na posao, podnijela prijavnice za zaštitu u Ministarstvo kulture i medija i prošla na Konzervatorskom odjelu u Sisku i sve je na obradi. Stvar se zakotrljala.
Zatim je na engleskom jeziku podnijela prijavnicu u Europsku keramičku rutu, objasnila sve o petrinjskom lončarstvu, o dugoj povijesti i majstorima ovog kraja, pa sve do današnjih dana gdje se provode edukacije u keramičkom ateljeu, o Mateju Stanešiću, o pokojnom Dragutinu Cotiću i njegovim rukotvorinama, o Valentinu i svim suradnicima koji organiziraju FLIK. I stigao je odgovor u lipnju. Pisalo je da su ih primili i da im žele dobrodošlicu u elitno keramičko društvo od 21 člana iz 15 zemalja. Petrinja je postala jedini hrvatski grad u toj ruti.
Pozvani su na skupštinu u portugalski grad Aveiro. Kristina i njena suradnica Ivanka Držaj sjele su u avion i odvezle se iz Zagreba do Frankfurta, a zatim u Porto. Slijedilo je putovanje vlakom u Aveiro. Dočekala ih je oceanska klima grada koji živi za keramiku i gdje jako dobro znaju za Hrvatsku. Sve više tamošnjih ljudi ljetuje na hrvatskoj obali, a sad znaju i za malu Petrinju.
Domaćini su platili smještaj i na skupštini predstavili Petrinjke i petrinjsku priču ljudima koji su cijeli život ozbiljno u keramici i kad su vidjeli snimljene materijale iz Petrinje i čuli priču iz prve ruke jako su se zainteresirali i pohvalili viđeno. Sve ih je zanimalo, od same Mile Wod iz prošlog stoljeća pa do današnjih petrinjskih majstora.
Sve to znači da je sada Petrinja u društvu koje je povezano, koje djeluje zajednički i prijavljuje se na mnoge natječaje za razne projekte. Sve to u budućnosti može jako unaprijediti i petrinjski, a i hrvatski turizam. Ovakvo elitno društvo može biti i poticaj za još bolju obnovu Petrinje koja će postati neka nova i moderna Petrinja koja bi s vremenom mogla i biti domaćin jednog ovakvog skupa koji bi medijski sasvim sigurno odjeknuo širom svijeta.
U svakom slučaju, sada se očekuje da se službeni logo Europske keramičke rute pojavi i na pozdravnim tablama na uazu u Petrinju, a prvi će se ukazati sa zapadne strane na ulazu u selo Graberje. Početak je i više nego sjajan. Svi oni davno umrli majstori lončari koji su godinama svojim rukama izrađivai predmete, danas bi bili ponosni. Petrinja na keramičkoj ruti Europe? Danas je to istina. Ova priča bi mogla i ući u rubriku Vjerovali ili ne. Ali je živa istina.
Miroslav Šantek Cobra