Mnoga usta su iz njega pila vodu. Seljaka koji su dolazili u grad, vojnika, sirotinje i gospode gradske, političara i bludnica lokalnih, putnika, kramara… Na mjestu današnjeg Gradskog parka u Petrinji je u 19. stoljeću bio poveći trg kojim je dominirao zdenac (bunar). Bila je to precizno iskopana i obzidana rupa u zemlji iz koje je osvježavajuća voda prskala po površini. Imao je i željeznu kućicu oko sebe koja je kad su ga zatvorili skinuta i poslužila je u druge svrhe – kao vremenjača koja i danas stoji u dijelu parka.
Vele stari zapisi da se blato stvaralo oko njega pa su planirali postaviti neki kip na njegovo mjesto ili nešto slično, ali tadašnje vlasti 1892. odlučiše od bečke tvrtke Wagner kupiti glazbeni paviljon koji je bio izložen u Zagrebu i prekriše s njim bunar i zauvijek ga zatvoriše. 131 godinu kasnije, otkrit će se da i nije bilo baš tako kako su povjesničari zapisali.
Studeni je 2023. Nakon popravka od posljedica potresa, iz samoborske radionice je dovezen potpuno obnovljeni glazbeni paviljon i vraćen na svoje mjesto. Taj čin je razveselio petrinjski puk jer stari simbol grada se vratio kući u blještećem izdanju i unio pozitivnu energiju i nadu da će i cijelo središte grada uskoro ponovo biti novo i živo. Oko njega je trebalo urediti okoliš, skinuti debeli sloj zemlje s namjerom postavljanja ukrasnih kocki, pa je tako ovih dana bager tvrtke GS građenje zarovao okoliš parka, a onda su radnici naišli na čudnu stvar nekoliko metara udaljenu od samog paviljona. Zatvoreno betonsko okno koje je 131 godinu prekriveno debelim slojem zemlje i asfalta.
Nikola Tunić, radnik tvrtke na pripremi podloge oko paviljona je prvi ugledao to betonsko zakopano zdanje i otvorio poklopac. Mislio je da se radi o nekakvoj odvodnji ili struji, a onda je shvatio da je to duboki bunar. Zaustavili su na tom mjestu radove, a vlasnik firme je obavijestio gradske vlasti, a odmah je čim je čuo za taj slučaj na lice mjesta došao i povjesničar Ivan Rizmaul. Ovo otkriće je i njega iznenadilo i razveselilo. Mislilo se da je bunar ispod glazbenog paviljona, ali pokazalo se da nije i da je dalje živ i zdrav.
Naravno, da kad dobijete ovakvu priliku morate to vidjeti svojim očima i snimiti. Nikola i njegov radni kolega Mirko Pavlić ukonili su betonski poklopac i ukazao se oko desetmetarski ponor jako precizno obzidan ciglom. Neki davni majstori su to savršeno odradili, a na dnu je voda. Stojimo iznad preko stoljeća zarobljene vode koja nije ugledala svjetlo dana sve do sada.
I tako je razotkrivena jedna petrinjska tajna. Pronađen je zdenac ili bunar iz davnih vremena. Što će biti s njim videt će se, ali kako radnici kažu, izgleda da će se na neki način obilježiti njegovo postojanje na novoj kockastoj podlozi oko paviljona. Kad čovjek malo razmisli, shvati da su preko njega prolazile ili stajale točno na njemu promatrajući neki događaj u parku ili glazenom paviljonu na tisuće ljudi. A nisu imali pojma da stoje na duboko zakopanom poklopcu bunara.
Miroslav Šantek Cobra