Zadnji pogled kroz prozor pred san u duboku petrinjsku noć. Magla na ulici, prve hladnoće, potpuni mir i tišina. Još jedna nedjelja je prošla, ujutro će radnici krenuti na posao, djeca u školu. Sve je zaspalo. A onda je još jednom, po tko zna koji put u ove, skoro već tri godine zemlja zadrhtala. Novi potres.
Budi ljude lakog sna. Pale se aplikacije za praćenje potresa na mobitelima. Ljudi komuniciraju u gluho doba noći na društvenim mrežama o novom podrhtavanju. O novom kidanju živaca i novoj količini stresa u tijelu. I nitko ne zna do kad će to trajati i kad će konačno ta zemlja ispod nas zaspati mirnim snom na bar stotinjak godina.
Bila je također nedjelja prije godinu dana kad je umrla Gordana Šelendić. Jedna od petrinjskih legendi. Žena koja je obilježila jedno vrijeme ovog grada kroz svoj amaterski kazališni rad s grupom Petrinjski akordi. Ostavila je iza sebe mnoge predstave, a da je poživjela, postoji mogućnost da bi se u nekim nenapisanim kazališnim scenarijima dotakla i potresnih tema. Jer, potres je nevoljena i neželjena tema svih Petrinjaca.
Ali kazališna predstava na potresnu temu se ipak dogodila. Jedna druga žena, Vesna Brebrić, ravnateljica POU Hrvatski dom je napisala tekst i režiju za kazališnu predstavu “Glavu gore” – jednim dijelom inspirirana tom pjesmom petrinjskog Band Aida iz onih najgorih postpotresnih dana koji je nagledaniji petrinjski prilog na YouTubeu svih vremena. Predstava je financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija i uz potporu Grada Petrinje.
Trebali su joj glumci. Stara ekipa iz Petrinjskih akorda se razišla odavno, ali očito je da se plamen amaterske glume u Petrinji nije ugasio. Naprotiv. Građanima je malo medijski poznato da sestre Hodak (Kristina i Ivona) imaju poveći glumački staž odrađen u obližnjem Sisku u tamošnjoj Sceni Sisak i nemaju problema s hodanjem po kazališnim daskama, baš kao ni Daniel Berdais. Ostatak glumačke ekipe su bili Andrijana Petračić , Tea Brebrić , Valentina Žugaj, Mario Gršić i Lovro Berdais.
I tako se u petrinjskoj noći počela skupljati publika u povećem broju i popunjavati aulu škole Dragutina Tadijanovića koja u ova postpotresna vremena dok se ne obnovi Hrvatski dom je prostor u kom se često održavaju kazališne predstave, ali ovo je prva lokalna, amaterska i u produkciji Pučkog otvorenog učilišta Hrvatski dom Petrinja. Došlo je oko 120 ljudi. Došla je i gradonačelnica Magdalena Komes, a bila je prisutna i Mirna Bićanić – autorica pjesme „Izgovaram tvoje ime glasno“ koju je otpjevala Tereza Kesovija u filmu film Branka Schmidta „Petrinja 12:19 PM, čiji su se kadrovi uz spot “Glavu gore” prikazivali na platnu tijekom predstave.
Predstava traje oko 70 minuta i doista se ne može naći pogreška prilikom izvođenja, a priča se vrti oko dvije obitelji iz jedne petrinjske ulice u kojoj je jedna obitelj teško pogođena potresom i čiju kuću sruše kao “crvenu” i koji žive u kontejneru, a druga obitelj je puno bolje “prošla”, gdje je oštećen samo dimnjak, a kroz priču upoznajemo i međuljudske odnose u tim uvjetima, dolazak donatora koji poklanjaju darove i novac, dolazak mladih volontera, situacije s podjelom hrane, a i osobna priča udovice iz iste ulice koja se nađe na udaru trača.
Ispočetka su stvari katastrofalno loše u gradu, ali vremenom se polako priča počinje poboljšavati, a s tim i status obitelji iz kontejnera. Ova premijera je i snimljena (stari maher Igor Ahmetović ju je zauvijek zabilježio), a gumci i redateljica su dobili poveći pljesak publike.
Zakjučak se nameće sam po sebi, da ovakve stvari su izuzetno potrebne Petrinji i u ovom trenutku, a i u buduće. Nažalost, kako je kroz predstavu više puta bio prisutan snimljeni zvuk potresa, on se te noći doista i dogodio u manjoj mjeri i probudio građane. Ali, sve će to po prirodi stvari stati jednom. Ostat će uspomene na ovu večer. I sutradan, osobno sam čuo da su ljudi pričali o njoj, kako je bilo dobro i čudili se kako su svi dobro glumili. Čuh i kako je ostala upečatljiva uloga Ljube – u životu izvan kazališta Ivone Hodak.
Miroslav Šantek Cobra