Antun hoda iza zaštitne ograde i pažljivo promatra veliki glazbeni paviljon koji je nakon sanacije od potresa ponovo vraćen na svoje mjesto u gradski park. Pregledava pomno svaki dio, svaki detalj ovog petrinjskog simbola i zadovoljan je obavljenim poslom.
Prezime mu je Fajs. Domaći dečko. Petrinjac odrastao uz ovaj gradski park. 15 godina je već arhitekt i njega su ljudi iz petrinjske gradske uprave izabrali i dali mu povjerenje da izradi projekt sanacije glazbenog paviljona oštećenog u potresu. Govori kako sam željezni dio paviljona nije toliko stradao od potresa, već je teško oštećeno kameno postolje. Naravno, da su godine ovog ljepotana starog preko 130 godina ostavile tragove na njegovom čeliku koji je žudio za pomlađivanjem i zaštitom, ali Antun kaže da su ga uz žestoko podzemno podrhtavanje dobrim dijelom i vandali uništili.
Ograde panela od lijevanog željeza su vremenom vandali polomili i nepovratno uništili. Oni nemaju pojma da je to željezo lijevano u Beču u rukama vrsnih majstora koji su izgradili paviljon. Cvjetni željezni reljef na ogradi nije ostao pod udarom tih obijesnika, pa je Antun pretraživao arhive i pronašao fotografije originalnog izgleda, a onda je prema tim fotkama akademski kipar u glini izradio modele, pa su uz mukotrpno pretraživanje pronađeni majstori koji su po tom uzorku napravili nove dijelove ograde od lijevanog željeza.
Svi ostali elementi paviljona su ispjeskareni i obnovljeni i na kraju ponovo složeni.
Kameno postolje je popravljeno i paviljon se ponovo montirao, a njegova pojava je izazvala oduševljenje među građanima. I kad su pomislii da su gotovi i da samo treba po projektu još oko paviljona postaviti ukrasne granitne kocke, kad su počeli kopati naišli su na skrivenu petrinjsku tajnu. Ukazao se stari bunar za kojeg se vjerovalo da se nalazi ispod samog paviljona, ali se ispostavilo drugačije.
Park je zaštićena cjelina i svaka intervencija zahtijeva dozvolu konzervatora. Oni su obaviješteni o pronalasku bunara i složili su se s idejom da se mjesto bunara obilježi drugačijom teksturom kocki koje su nabavljene u Sloveniji jer u Hrvatskoj nema granita. Bunar se neće zatrpavati.
Ono što malo građana zna je da je vremenjača smještena u blizini paviljona, ustvari nekada bila ukrasni dio ovog bunara, a kad su ga zatrpali, kućicu su prenamjenili dodavši joj instrumente u vremenjaču. I ona je gradski simbol koji danas izgleda grozno. Zašarana, razbijena, oštećena, prepuna ubačenog smeća od strane vandala.I naravno, razdrmana potresom.
Antun se zalaže i za njen oporavak i restauraciju i vjerojatno će u budućnosti i ona biti razmontirana i prebačena u neku majstorsku radionicu gdje će se ispjeskariti, postaviti nove instrumente i popraviti kameno postolje.
Antun je beskrajno ljut na vandale. Nije mu jasno zašto netko ima potrebu uništavati ovakve stvari i kaže da jedino video nadzor može to na neki način zaštititi.Pogotovo sada kad je nakon potresa paviljon dobio novi život.
Miroslav Šantek Cobra