13 KILOMETARA OD PETRINJE
Krenete li iz središta Petrinje automobilom prema zapadnom dijelu grada, provezete se do Pigika, velike stucke uz cestu za Glinu, uđete u Novo Selište, pa na njegovom zavojitom kraju skrenete s ceste Petrinja – Glina ispred sela Župić udesno, put vas vodi kroz zelene livade i uzbrdicu do sela Gornje Mokrice (kojih ima tri na broju) i na mjestu spajanja Gornjih i Srednjih Mokrica napustite njihov zagrljaj i provezete se dugačkom šumovitom ravninom zvanom Mokrički lug sve do kraja ceste koja udesno skreće za selo Nebojan i fizički kraj svog puta, a ulijevo u Dumače. Jedno od sela uz samu Kupu. Taj put je dug oko 13 kilometara. Kao da ste iz Petrinje došli do središta Siska i sjeli na terasu kafića tamošnje šetnice i uživali uz Kupu uz kavu. No, u tim Dumačama nema kafića. Nema ni puno stanovnika. Nema događaja. Nema ubrzanog života. Nema ni velikog prometa, a ako nemate svoj automobil, onda ste u problemu jer gradski prijevoz ovdje vozi samo djecu u školu.
Ali ima nedirnute prirode. Tišine. Friškog zraka. Valovite Kupe, beskrajnih polja i šumaraka. I još uvijek ponešto stanovnika koji ne mogu svi skupa na broju dostignuti brojku jednog školskog razreda. Jedan od prelijepih krajeva naše Domovine kojeg kao i mnoga sela kosi bijela kuga. Ti starosjedioci su dobili nove suseljane u obliku kosovskih Hrvata iz tamošnjih sela Letnice, Vrnaokola i Šašara, a koji su na poziv tadašnjeg predsjednika RH dr. Franje Tuđmana 1999. napustili ta sela i iz Skoplja avionom prebačeni na Pleso, a zatim u drvene barake u Dumače. Njihovim dolaskom znatno je skočio broj stanovnika, a 2017. svi ti ljudi su dobili i zidane kuće u posjed. I od onda mediji više ne zalaze u te krajeve. Sve je prekrila tišina i prolaznost života.
GODIŠNJE OKUPLJANJE
Prosinac je 2023. Nedjeljno muljavo popodne. Idealno za spavanje. U kontrolnoj sobi petrinjskog vatrogasnog doma dežurni vatrogasac gleda u monitore dojavnih uređaja ispred sebe. Ovi ljudi su već odavno naviknuli da u njihovu “kuću”svakodnevno dolaze gosti. Otkako je potres razorio poveći dio Petrinje, Vatrogasni dom sa svojom velikom salom na katu se neprekidno koristi za razne događaje građana. Teško je ovdje dobiti termin. Iza zatvorenih vrata se čuje govor ljudi. U tijeku je sastanak. Izborna skupština.Stolove prostorije su zauzeli Dumačani. Shvatili su da iako ih je sve manje u selu, a sve više razasuto po bijelome svijetu, moraju se pokušati održati zajedno i zajednički djelovati kroz Zavičajnu udrugu Dumače koju su osnovali. “Sva su sela oko Kupe bela”je stih iz narodne pjesme “Letovanić selo pokraj Kupe” i njihova životna motivacija i pokretačka snaga. Ima ovdje nekoliko sitne djece, njihovih roditelja, starijih ljudi… Hladnoća i nemogućnost zagrijavanja društvenih domova u okolici njihovih sela ih je dovela do Petrinje i ove sigurne građevine. I to im je bio pun pogodak.
Osmislili su i mali program. Prezentaciju povijesti sela i temeljito podsjećanje na seosku školu koja je tamo postojala od 1843. do 1972. koje je održala tajnica udruge Kristina Radanović, po zanimanju učiteljica. Tako su se pred licima Dumačana na platnu izranjale stare fotografije škole. Prezentirani su prikupljeni podaci o učenicima, učiteljima, školske tehnikalije i žal za tom građevinom koja odavno ne postoji i od koje nije ostalo baš ništa. Samo spomen i sjećanje na te školske seoske dane. Ispred Grada Petrinje, Dumačane je pozdravio i podržao njihov rad i ideju zamjenik gradonačelnice Magdalene Komes – Ivan Prskalo.
JOSO GRAHOVAC I NJEGOVA MISIJA
No, glavna pokretačka figura ove povijesne priče i udruge je predsjednik Joso Grahovac, čovjek koji je odlučio posvetiti dobar dio svog života pisanju monografije Dumača. Krenuo je putem petinjskih povjesničara Ivana Rizmaula ili pokojnog Ivice Goleca i osjetio u svojim žilama tu drogu za istraživanjem, prikupljanjem i objedninjavanjem podataka. To je za takve ljude put bez povratka. Kad se na takve stvari “navučeš” – nema nazad. Njegova misija ukoričavanja priče njegovog sela će trajati još godinama, ali i ovdje je prezentirao neke zanimljive podatke o ljudima iz Dumača koji su stradali od španjolske gripe pri završetku onog velikog i strašnog 1. Svjetskog rata.
Stara i provjereno dobra poslovica je da su ljudi zajedno jači i to se dobro vidi na primjeru Dumačana. Zajedničkim snagama su postigli da im se popravi vodno stanje u selu, zatim da se dobije asfalt, a sada žele i da im se izgradi neka vrsta društvenog doma jer u prostornom planu postoji nešto što se naziva multifunkcionalni objekt i to im je cilj.Zalažu se i za podizanje spomenia žrtava ratova koji su ostavili trag u njihovom selu. Gledajući napore ove od gradskih ulica dosta kilometarski udaljene male zajednice i život na administrativnoj granici Grada Petrinje, malo podsjeća na popularnu američku seriju iz deveesetih – Život na sjeveru.
Sport i glazba na kraju. Tako se kaže. Ustvari, pripremio se gulaš, narezale su se kobasice i sir, zalilo se sve dobrim pićem, a za glazbenu podlogu je bio zadužen Marijan Popović. Godišnje druženje ovih ljudi u jednoj prostoriji daleko od njihovog sela je završilo u veselju i nadi da će njihove želje biti ostvarene i da će budućnost donijeti bolje dane za Dumačane.
Miroslav Šantek Cobra