GLEDANJE NA SAT

Da. Danas je taj dan. Datum je isti, samo su godine otišle tri broja unaprijed. Napisah o tome priču : Gdje si bio 29.12.2020.? koju je otvorilo i pročitalo preko tisuću ljudi u par sati. Svi znamo sve. Svi znamo da je treća obljetnica tog potresa koji je promijenio živote građana protiv njihove volje.Onog koji je srušio grad i kuće ljudima. Uzeo ljudske žrtve. Ostavio traume preživjelima. I danas sigurno ima ljudi koji u sebi razmišljaju kolika je mogućnost da se sve to ponovi. Gledaju na sat na zidu.

ZAJEDNO SMO JAČI

Danas je grad pun policijskih vozila.Reguliraju promet. Bio je premijer Plenković u ranojutarnjem posjetu Petrinji, a nešto prije samog podneva na mostu iznad Petrinjčice na početku Kaniže počeli su se okupljati ljudi. Puno ih je u uniformama. Nose na sebi svoje oznake. Vatrogasci, vojska, HGSS, Crveni križ, Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo… građani, volonteri sve one snage koje su požrtvovano ušle u boj s posljedicama potresa.

Okupljaju se na prigodnom mjestu – na ovom mostu preimenovanom u Most volontera. Na poziv Grada Petrinje, organiziran je prigodan mimohod u spomen na te dane. Danas su svi stariji, ali svako od njih zna točno gdje je uskočio, kome je pomogao, kakve uspomene je na kraju svega odnio iz Petrinje. Umorne ruke, neprospavane noći i onaj osjećaj koji je teško riječima opisati.

NOVI GRAD

I tako je povorka veterana volontera i građana krenula prema gradskom parku, prošla pored mnogih gradilišta u središtu grada, kraj kranova koji su se nadvili nad tom Petrinjom koja će sasvim sigurno postati neki novi grad. Ljepši nego što je bio. Za ove klince koji dolaze iza nas. Definitivno se ništa neće i nije dogodilo preko noći, ali korak po korak i jednom hoće. Naravno da ako želite naći loše stvari – naći ćete ih. Nije sporno. Još uvijek ima ljudi u teškim problemima, ali meni osobno se gade svi novinski naslovi od kojih možete samo oboljeti.

Samo crnilo. Niti jedna pozitivna priča, a sasvim sigurno ih ima. Not for me. Štulić reče u jednoj svojoj pjesmi: Ljudi vole katastrofe, to ih zbližuje. Samo, naravno, morate poznavati Azru, a to, nažalost, poznaje manjina.

LALA SPAVA ZAUVIJEK NA OVOM MJESTU

Zvali su je Lala. Imala je samo 13 godina. Potres joj je uzeo život tog kobnog dana, ovdje na početku Turkulinove ulice. I od tada ona zauvijek spava ovdje. Tu se mimohod, povorka ljudi i zaustavila. Na ostatku nekadašnjeg Hotela Banija. Tamo gdje su ljudi desetljećima pili u kultnim mjestima – Mliječnom i Croatici. Tu se na zidu nalazi zlatna metalna ploča s njenim imenom – Laura Cvijić i imenom Albina Canjara, volontera i člana DVD-a Veliki i Mali Jadrč kraj Severina na Kupi, koji je 3. siječnja umro od posljedica infarkta popravljajući jedan petrinjski oštećeni krov.

Njihovi članovi obitelji i predstavnici Države, SMŽ-a i Grada Petrinje su položili cvijeće i zapalili svijeće, pomolili se i to je to. Ne treba ništa više. Bio je organiziran i grah u velikom šatoru, baš kao onih potresnih dana kad su svi na ovom mjestu jeli u kratkim pauzama od neprestanog rada. I danas da ih pitate, da li bi ponovo učinili sve isto – odgovor bi bio pozitivan.
Miroslav Šantek Cobra