More
    HomeLjudiIN MEMORIAM:ZBOGOM STRIGO!

    IN MEMORIAM:ZBOGOM STRIGO!

    Published on

    spot_img

    Zanimala ga je priča o tom napuštenom zdanju uz Kupu. Htio je napisati neki prilog o staroj vojarni u Lađarskoj ulici, ali, kako je bio novinar starog kova, htio je svojim očima vidjeti u kakvom je stanju. Ljeto je bilo 2010. Stara sisačka redakcija Večernjeg lista. Strigo i ja dežurni i u potrazi za nekom pričom. On novinar, ja fotoreporter. Sjeli smo u auto i odvezli se do vojarne.


    Ta zgrada je bila velikim dijelom prekrivena grmljem, a za sam ulazak u nju trebalo se probiti kroz gustu šumu visokog granja. Kad smo se uspjeli provući i ući u sam krug vojarne ispred nas se ukazao prizor velikih austrougarskih zgrada s bezbroj prozora razbijenih stakala koja su se povremeno jezivo oglašavala na laganom udaru ljetnog vjetra. Tišina. Bolesna tišina. Kao da smo upali u neki film strave i užasa. I osjećaj kao da nas neko gleda skriven u mraku neke sobe. Neugodan osjećaj.


    Ušli smo u zgradu. Jezivi polumračni dugački hodnici. Mnogobrojna vrata od soba. Razbijena ogledala ispred kojih su se nekad brijali vojnici. Njihovi duhovi i davno izgovorene riječi koje bešumno lete oko nas. Snimao sam te prizore, a Strigo je pažljivo promtarao i upijao tu atmosferu. Kad smo shvatili da je dosta i da treba izaći na sunce i plavo nebo sigurnosti, tamo gore, visoko iznad nas, začuli su se koraci. Neko je hodao po gornjim spratovima. Taj neko nas je definitivno čuo u toj jezivoj tišini i odlučio obznaniti svoje prisustvo.


    Pogledali smo se i nismo znali što učiniti
    . Ja sam povikao kroz tu pustoš riječ – halooooo, koja je odzvanjala prazninom, a koraci iznad nas su se pretvorili u trk. Neko je trčao s jednog kraja na drugi. Bez stajanja. Strigo reče – hajdemo mi odavde. Probili smo se kroz gustu šumu i izašli na cestu pored Kupe. Nismo mogli objasniti što se to dogodilo. Zašto je neko gore na katu hodao i trčao. Zašto i kako je uopće bio gore. Strigo je napisao prilog, ja sam objavio par fotki. Ali taj događaj me uvijek sjeti na njega kad neko spomene njegovo ime.


    Nažalost, Zdravko Strižić Strigo je danas umro. Preselio se na onaj drugi svijet nakon kratke i teške bolesti u 79 godini života. Internetski prostor će ostati pun službenih podataka o njegovom životu i djelu i vrlo impresivnoj i bogatoj novinarskoj i spisateljskoj karijeri.


    Nažalost, Sisak je izgubio najstarijeg i najiskusnijeg novinara kojeg je teško zamijeniti. S njegovim odlaskom, nestao je i cijeli jedan svijet kojeg je skupjao u glavi i kojeg bi sigurno obavio u nekoj tiskovini. Ali nije. Strigo je otišao na onu drugu stranu na koju ćemo svi jednom otići.
    Zbogom stari novinarski druže.
    Miroslav Šantek Cobra

    Posljednje priče

    Kako se dečki “kale”. Bosi i skoro goli ispod snijega iščupaju “zvijer” koja hara Petrinjom

    Kroz desetljeća koja su prohujala ovim starim gradom, generacije mladića su se zaljubile i...

    Ljudi su se razveselili očekujući rukometni spektakl u Sisku. Međutim – utakmice neće biti! Evo i razloga

    U Sisku i okolici je ovih dana vladala pozitivna energija u očekivanju najavljenog rukometnog...

    Svaka čast ljudi!

    Veteranski centar Petrinja - ta nova, velebna zgrada koja je fizički i društveno nabolje...

    Tragovima Crnog Pere. Čovjeka koji je napravio omiljeno izletište Petrinjaca na vodi

    DON'T YOU (FORGET ABOUT ME) U jesen, kad bi u gustim šumama petrinjskog gorja, tlo...

    Sve priče

    Kako se dečki “kale”. Bosi i skoro goli ispod snijega iščupaju “zvijer” koja hara Petrinjom

    Kroz desetljeća koja su prohujala ovim starim gradom, generacije mladića su se zaljubile i...

    Ljudi su se razveselili očekujući rukometni spektakl u Sisku. Međutim – utakmice neće biti! Evo i razloga

    U Sisku i okolici je ovih dana vladala pozitivna energija u očekivanju najavljenog rukometnog...

    Svaka čast ljudi!

    Veteranski centar Petrinja - ta nova, velebna zgrada koja je fizički i društveno nabolje...