More
    HomeLjudiDAN KAD JE PETRINJA ZAPLAKALA

    DAN KAD JE PETRINJA ZAPLAKALA

    Published on

    spot_img

    Oni ga nikad neće zaboraviti. A ta njihova riječ i zavjet traje već 15 godina. Oni i ovog puta, i ove tužne obljetnice organiziraju memorijalnu nogometnu utakmicu koju će odigrati u nedjelju, 4. veljače 2024.godine u gradskoj sportskoj dvorani Petrinja (kod 3.OŠ Mate Lovrak) s početkom u 14:00.


    Oni su KANIŽA MLADI, njegovi prijatelji iz petrinjskog kvarta Kaniža, danas već odavno odrasli ljudi sa svojim životnim pričama, poslovima, obitelji, djecom… A on je bio dio njih. Zvao se Dino Koljaja. Rođen je 1990. i da je danas živ, imao bi 34 godine, tko zna kakvu životnu priču iza sebe, tko zna kud bi ga život odveo, ali nažalost, Dino je smrtno stradao na današnji dan, 31.1.2009. Još uvijek je bio učenik sisačke Weberove škole. Tek je zakoračio u punoljetnost napunivši 18 godina života. Bio je to dan kad je Petrinja zapalakala.


    Ta užasna vijest se jako brzo proširila gradom. Stizale su poluinformacije o pogibiji mlade osobe negdje kod Župića. Moj kolega, novinar Toto s kojim sam tada radio za Večernji list, došao je do mene i odvezli smo se prema Župiću. Tamo gdje se cesta odvaja prema Mokricama nalazio se dugački red parkiranih vozila. Ljudi su stajali na cesti s tugom na licima i plakali. A tamo, preko dugačkog polja prekrivenog snijegom i ledom, u daljini su se nazirale konture pripadnika policije koji su vršili očevid i prekriveno tijelo na zemlji.


    Bilo je to kobno jutro za mladog Dinu koji je prilikom sudjelovanja u lovu stao na zaostalu minu iz Domovinskog rata koja ga je na mjestu usmrtila. Tog jutra prekinuta je životna priča petrinjskog sportaša, košarkaša, dečka omiljenog u društvu. Ali je zauvijek ostao u srcima svih koji su ga poznavali i ne može se baš često vidjeti ovolika energija i ljubav velike skupine ljudi koji ga se sjećaju i održavaju memorijalne utakmice u sjećanje na njega. Imaju i parolu koje se striktno drže: Dok je nas Dino živi vječno.


    Kažu da je Dino imao želju, san i cilj, poslije završetka srednje škole postati pilot. Želio je letjeti nebom. Danas je negdje na nebu. A tim nebom lete avioni i ostavljaju trag iza sebe. Pojave se na trenutak i nestanu. Život ide dalje.
    Miroslav Šantek Cobra

    Posljednje priče

    Kako se dečki “kale”. Bosi i skoro goli ispod snijega iščupaju “zvijer” koja hara Petrinjom

    Kroz desetljeća koja su prohujala ovim starim gradom, generacije mladića su se zaljubile i...

    Ljudi su se razveselili očekujući rukometni spektakl u Sisku. Međutim – utakmice neće biti! Evo i razloga

    U Sisku i okolici je ovih dana vladala pozitivna energija u očekivanju najavljenog rukometnog...

    Svaka čast ljudi!

    Veteranski centar Petrinja - ta nova, velebna zgrada koja je fizički i društveno nabolje...

    Tragovima Crnog Pere. Čovjeka koji je napravio omiljeno izletište Petrinjaca na vodi

    DON'T YOU (FORGET ABOUT ME) U jesen, kad bi u gustim šumama petrinjskog gorja, tlo...

    Sve priče

    Kako se dečki “kale”. Bosi i skoro goli ispod snijega iščupaju “zvijer” koja hara Petrinjom

    Kroz desetljeća koja su prohujala ovim starim gradom, generacije mladića su se zaljubile i...

    Ljudi su se razveselili očekujući rukometni spektakl u Sisku. Međutim – utakmice neće biti! Evo i razloga

    U Sisku i okolici je ovih dana vladala pozitivna energija u očekivanju najavljenog rukometnog...

    Svaka čast ljudi!

    Veteranski centar Petrinja - ta nova, velebna zgrada koja je fizički i društveno nabolje...