Zlatne osamdesete. Petrinja je u tom vremenu vrvjela od glazbeno – kulturnih događaja kakvi su danas teško zamislivi. I u obližnjem Sisku, a tako i ovdje na domaćem terenu, često su organizirane gitarijade, događaji gdje bi mladi bendovi nastupili i natjecali se. Konkurencija je bila žestoka. Svirali su se svi muzički pravci tog doba – od heavy metala, hard rocka, rocka, bluesa, punka, popa, novog vala, post punka… Brojni bendovi su ostavili svoj trag, puno publike je dolazilo vidjeti njihove nastupe, ali od svih tih koncerata, jedan je ostao, onako nekako drugačiji od svih, nekako poseban.
Mlađim čitateljima treba napomenuti da je u Petrinji buknula alternativna glazbena vatra, plamen koji je zahvatio mnoge gradove svijeta i tek puno godina poslije, šira svjetska javnost će saznati za recimo bend Joy Division, koji je u Petrinji bio sasvim normalna, svakodnevna stvar na tulumima s takvom ekipom.
No, kako i onda, a tako i danas, postojali su svjetski bendovi koje nije slušala veća skupina ljudi, bendovi koji su proizvodili buku koja nije za svačije uši, bendovi koji su svirali nešto što se naziva industrijal rok. Oni su proizvodili zvukove s električnim bušilicama, lupanju po svakakvim metalnim predmetima, kanisterima,upotrebi instrumenata na potpuno drugačiji način – jedni od tih poznatijih imena su njemački Einstürzende Neubauten čiji je frontmen Blixa Bargeld postao poznat po suradnji s Nick Caveom ili britanski Test Department. I mnogi drugi.
Tako je i skupina petrinjskih srednjoškolaca iz različitih grupa, jednom odlučila nastupiti zajedno na gitarijadi u “Siđinoj” školi – danas, Dragutina Tadijanovića. Dečki su se dogovorili da će izvesti samo jedan nastup koji će izgledati kao gazbeni performans, kakav nikad prije nije viđen u Petrinji. Spoj bluesera i rockera s alterntivcima nazvan je imenom Građani. Nisu imali nikakve zajedničke probe prije samog nastupa, već su se dogovorili oko osnovne ideje performansa, a sve drugo bila bi improvizacija na licu mjesta.
Na prostoru gradskog parka u tom dobu, na tri table pisalo je:
GRAĐANI, OMLADINO I PIONIRI!
NE GAZITE NASADE I ZELENE POVRŠINE
ČUVAJTE LJEPOTE NAŠEGA GRADA.
I tako je iz te parole uzet naziv benda- Građani, a te subote u listopadu 1985. sve je bilo spremno za njihov nastup. Gitarijadu je ozvučio Želja Pavlin, školsku aulu je ispunila publika koja se iznenadila viđenom scenom. Na binu na kojoj je bilo veliko metalna bačva, a ispred njega niz plastičnih kanistera od 20 litara, popeo se bend i krenuo s nastupom. Na samom početku po bas gitari je udarao Dražen Bijelić poznat kao Gumeni ili Guma, kojeg usred nastupa mijenja Dražen Ančić, na bubnjevima Mario Vrbanac ili Maha, dok je Zdenko Šuker fleksericom brusio metalnu bačvu, lupao po kanisterima i svirao trubu, a frontmen je bio Neno Judaš koji je svirao gitaru i violinu, recitirao tekst s table, a zatim i preuzeo uogu propovjednika koji govori o propasti civilizacije kakvu poznajemo i u jednom trenutku tri puta povikao: Sloboda i poderao majicu koju je nosio na sebi.
Sve to bilo je upotpunjeno slajdovima s dijaprojektora na kojima su se miješale fotografije radnih akcija, aviona u letu, čak i druga Tita, a puštani su i samplovi snimljeni u automobilu Renault 25 (Roberta Cvetovskog), gdje je glas na njemačkom jeziku govorio informacije o okolini (temperatura zraka, brzina vjetra…) i stanju auta (otvorena vrata, koliko je goriva… s “onboard” kompjutera. Tim dijelom performansa upravljao je Đorđe Mrkalj Đoko ili Mrki.
Ovaj nastup je trajao između 10 i 15 minuta. Bio je to prvi i jedini nastup Građana. Nažalost, nije audio snimljen i vremenom je pao u zaborav, sve dok puno godina kasnije nisu na svjetlo dana isplivale fotografije tog nastupa kojeg je snimio Siščanin Milenko Kovačević – Fleka.
I eto priče za Evo priče.
Miroslav Šantek Cobra