Tako lijepa, jedna od onih što kradu san
Tako lijepa, bolje pogledaj ju sam…
Prije četrdesetak godina zagrebačka grupa BOA pjevala je tu pjesmu koja se i danas na nekim urbanijim radio stanicama često zavrti.

Na nasipu Petrinjčice već 112 godina nalazi se poveća zgrada koja je nekada služila za proizvodnju struje, pa je tako i nazvaše imenom – Gradska munjara. Ona je svjedok vremena kad je Petrinja doista bila europski gradić s arhitekturom koja se mogla vidjeti i u Zagrebu, Budimpešti ili Beču.

Struja se u toj zgradi odavno ne proizvodi, zub nemara i vremena je počeo nagrizati njene zidove i sve do prije potresa je bila zapušteno ruševno ruglo – tužna, zbog ljudi upropašćena ljepotica s nasipa.

No, prije samog potresa gradske vlasti su odučile obnoviti tu zgradu, a taj graditeljski polet je brutalno zaustavio potres, ali i donio potrebu obnove i izgradnje neke Nove Petrinje.
Nema tome dugo, Gradska munjara je zasjala novim sjajem i životom. Noću, ona sa svojom rasvjetom postaje jedno magično, prekrasno mjesto uz tamu Petrinjčice. Nema tu puno filozofiranja – glas naroda je na društvenim mrežama, a na njima se sve češće mogu vidjeti fotografije koje prolaznici snimaju, a komentari su svi odreda pozitivni. Čak se može reći da su Petrinjci izrazito ponosni i oduševljeni njenim izgledom. Munjara je dio onoga što će biti a Nova Petrinja i mnogi se slažu da je ovako osvijetljena najljepša zgrada nadaleko. Ponovo može zasjati i u Zagrebu, Buimpešti ili Beču. Nema se čega sramiti. Naprotiv.

Što će se u njoj događati je jedna potpuno druga priča. Neke eksluzivne informacije imamo, a ako se pokažu istinitima naravno da će te to prvo saznati na portalu Evo priče.
A ovu ljepoticu u noći koja je kao što to govore stihovi s početka priče – Tako lijepa, bolje pogedaj ju sam… Prošećite do nasipa i vidite svojim očima.
Miroslav Šantek Cobra