SVE JE LAKO KAD SI MLAD
Noć počinje prekrivati Petrinju. U polumraku kafića na brdu Pigik, među glasnom glazbom i jakim žamorom ljudi, sjedi čovjek koji je samo danas napravio nešto potpuno drugačije od svih ovdje prisutnih gostiju – pretrčao je 17 kilometara”u cugu”.Za njega sitnica, za većinu ljudi trenutno nemoguća misija.
Vikend je, pa si je mogao uzeti vremena za trening. Iz svog doma u petrinjskom kvartu Kolonija, potrčao je prema središtu grada, popeo se na zapadna brda, prertčao nasip Petrinjčice i vratio se zadovoljan kući. Jedno lagano trčanje je iza njega. Mašina se ponovo zagrijava i sprema za velike i nezboravne stvari. Ovog ljeta ponovo kreće u akciju.Četvrtu za redom.
Petrinja, Sisak, Zagreb, a i velik dio Hrvatske jako dobro zna tko je on i što radi. Branko Šubić se sam sebi zarekao da će spojiti udaljene krajeve Hrvatske sa svojom rodnom Petrinjom i to sve u čast poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i žrtava Domovinskog rata. Njegova životna misija je prehodati ili pretrčati velike udaljenosti u 7 dana i za Dan pobjede utrčati s hrvatskom zastavom u rukama u Petrinju. Do sada je već napravio tri tako velika ultramaratona. Od Vukovara,Dubrovnika i Knina do Petrinje. I to usred vreline ljeta. Na paklenim temperaturama i raznim vrstama terena. I sve je to lako kad si mlad – kao što pjeva Prljavo kazalište, ali Branko je u ove sportsko – domoljubne projekte ušao u pedesetim godinama života. Danas ima 61 na leđima i 68 kilograma težine i čeka me da mi prvom ispriča novi plan.
NOVI PLAN JE GOTOV
Kakav te sad pozitivni vrag tjera? Zar nisi rekao da se priča uspješno završila i da je vrijeme za pisanje knjige o tom vremenu? – upitah ga. U knjigu uvijek stane još poglavlja. Lako ju je proširiti,pa sam odlučio dodati još jedan maraton – uz smijeh mi odgovara Branko.
Moja misija je uvijek ista i takva će i ostati. Sve to radim u čast i spomen na hrvatske branitelje i Domovinski rat. Na svom putu zastanem pored svakog obilježja, spomenika, raspela, grobnice, zapalim svijeću,pomolim se i idem dalje.Prevelike su žrtve utkane u Hrvatsku i ja ih ne mogu i nikad neću zaboraviti. A ljudi koji su sudjelovali u Domovinskom ratu je bilo iz svakog kraja Hrvatske,pa sam odlučio novim maratonom “pokriti” i sjeverozapadni dio Hrvatske.
Zamislio sam ultramaraton u kojem ću u 7 dana pretrčati od Savudrije do Petrinje. Taj Četvrti etapni ultramaraton povodom proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja, Dana branitelja Grada Petrinje i Dana oslobođenja Grada Petrinje, čiji je glavni moto “DA SE NE ZABORAVI” dug je 303 kilometra.
Dnevni prosjek dionica je 43 kilometra, a najduža će iznositi preko 52 kilometra.
Akcija će se održati od 31. srpnja do 6. kolovoza 2024. godine.
Na putu od Savudrije, najzapadnije točke Lijepe naše, mjesta za odmor i prenoćište imat ću u mjestima: Buzet, Matulji, Fužine, Vrbovsko, Duga Resa, Topusko te konačno moja Petrinja.
Sad me čeka administrativni dio projekta.Pisanje dopisa mnogim državnim tijelima, ustanovama, razgovori s ljudima koji vode mjesta kroz koja ću prolaziti, naravno da ću tražiti prijem i kod petrinjske gradonačenice Magdalene Komes, zatim susreti s medijima – tebi kao i svakog puta među prvima govorim svoje zamisli, a onda i trening. Treba se pripremiti do početka ultramaratona kojeg sam ovog puta odlučio pretrčati.
Danas sam i stariji. 61 godina mi je na leđima, ali se dobro osjećam i pretrčat ću i ovu dionicu. Plan mi je dobro se pripremiti,smršaviti još 3 kilograma i nadati se da ljeto neće biti prevruće i da ću moći izdržati poveće uspone i brda na putu.
A što jedem i pijem i koliko spavam u tim situacijama? Godinama sam već došao do neke svoje formule koja ne zahtijeva veće količine hrane. Večera prije sutrašnjeg trčanja je obilna ugljikohidratima.Pojedem dosta tjestenine ili pizzu. Ne legnem ni rano. Negdje oko 23. Pet,šest sati sna mi je dovoljno. Ustanem, nikada ne doručkujem i rano krenem s trčanjem. U tijeku trčanja pijem puno tekućine i jedem energetske pločice i banane. I tako u krug. Ono što mi je drago je da sam godinama došao do nekog smirenja i sada mogu dobro i mirno spavati prije utrke. Nova avantura mog života upravo počinje.
Miroslav Šantek Cobra