Četvrtak, 22.2.2024. Vjetroviti sivi dan. Planinarenje iznad dubokog jendeka koji razdvaja dijelove Hrastovačke gore iznad pozicije sv. Duha.
Strma staza koja se neprestano penje ubrdo. Velika potrošnja kalorija i znoja. Ponovno vraćanje u fizičku formu nakon perioda mirovanja. Ponovo se osjećam jak i živ.
Izlazak na veliku livadu,čistinu s koje se vidi “cijeli” svijet na dlanu. Dan je tmuran, ali je vidjivost dobra. Petrinja, Sisak i okolica kao na dlanu. Zagreb roz plavičastu izmaglicu također. Vide se golim okom novozagrebački neboderi i dimnjaci toplana. Kroz teleobjektiv fotoaparata vidi se Katedrala, poslovne zgrade, Cibonin toranj…
No, kad se pogleda Petrinja, vide se novosagrađeni objekti za koje čovjek nikad ne bi mogao ni pretpostaviti da će biti izgrađeni. Vidi se neka Nova Petrinja.
Miroslav Šantek Cobra
