Godina je 2009. Vuče se rana jesen. Žilom kucavicom središta Petrinje, Trgom Franje Tuđmana i Nazorovom teče gust automobilski promet.
Vrijeme je to kad Hrvatska još nije bila članica Europske Unije. Samom tom činjenicom i Petrinja je brojala više stanovnika nego danas. Bila je to i izborna gradska godina.
Tog proljeća narod petrinjski je s gradskih vlasti smijenio staru garnituru Grga (Miroslav Gregurinčić), Krešo (Krešo Kovačićek) i Dumba (Darinko Dumbović) s novim licima: Beps (Željko Nenadić), Mićko (MIlan Herceg) i Bešla (Branimir Bešlić).
Stajao sam s fotoaparatom na drugoj strani ulice kad u tom prometnom krkljancu ugledah zanimljiv prizor. Čovjek na biciklu probijao se kroz hrpu automobilskog lima oko njega.
Ono što je vidljivo i sada je davna prošlost je hrpa autobusa tada još uvijek lokalnog Slavijatransa koji su na stanici u parku stalno stajali i kretali na putovanja.
Vidi se i krov stare stanice gdje su bili oni legendarni stari kiosci, a svojevremeno se moglo tamo nešto i pojesti u fast foodu. A čovjeka na biciklu stisnulo sa svih strana.
Miroslav Šantek Cobra