JEL TO CRVENA JABUKA?
Kad sam otvorio taj videospot na YouTubeu kojeg mi je Goran poslao, prvo što mi je palo na pamet, što od te glazbene podloge, atmosfere i načina pjevanja je pitanje – Jel to neka nova pjesma Crvene jabuke? Ove današnje, naravno.
Meni nepoznat pjevač se zove Zvonimir Tonković. Pjeva tamburašku baladu Prosjak ljubavi. On ju je i skladao, a tekst je napisao Goran Orešković. Stihoklepac iz Petrinje koji je nakon male pauze ponovo upalio mašinu za pisanje tekstova i ovog puta se čini da kreće prema vrhu.
Današnja glazbena produkcija i u ovako maloj zemlji prema broju stanovnika je ogromna. Mnogi skladaju, mnogi se poušavaju ubaciti u vagone vlaka već poznatih lica s estrade, ali da bi imali pjesmu, treba vam majstor koji će napisati tekst. Stihovi su prvenstveno ono što se pamti i čovjeku svidi ili ne kad čuje neku stvar.
Goran nema podršku lokalnih radio stanica. U malim sredinama stvari očito tako stoje. Ali njegov rad (svejedno sviđa i vam se to što radi ili ne) je nešto evidentno jer u Petrinji ne postoji niko njemu sličan.
Niko tko je uspio svoje tekstove provući u pjesme za koje ste možda i čuli, ali nemate blage veze da je on autor stihova koje kad se zafešta i stvari odu u vrhunac, pjevate iz sveg glasa.
Evo i primjera: ovog vikenda u Petrinji u jednom kafiću nastupaju Slavonske lole. Poznato ime. Tko ode tamo, sasvim sigurno će s njima pjevati. A Goran je i za njih pisao stihove koji su uglazbljeni.
LIČKA KAPE (KOMADA DVA) SU SPREMNE
S Goranom sam se našao na večerici u jednom novoobnovljenom petrinjskom restoranu na nogometnom stadionu. Iznenadili smo se kad smo ušli. Ništa od onoga što smo zapamtili prije preuređenja nije bilo isto. Cijeli prostor se promijenio, a konobarica je bila vrlo ljubazna. Čak se i ponudila da nas fotografira – nemajući pojma da mi radimo medijski prilog.
Goran je na stol izvadio dvije ličke kape. Kaže da je jedna za njega, a druga za njegovog sina Alana. Zajedno idu u Gospić početkom listopada na tamošnji Lika fest, gdje nastupa Đuka Čaić s pjesmom Ličku kapu nikad ne skidam – koju je napisao Goran.
Inače, on kaže da je pun ličke krvi i da mu i Lika i Petrinja teku zajedno kroz vene. Govori mi o svojoj karijeri. Puno pjevača je već otpjevalo njegove stihove, a danas kaže da je tekstualno jači nego ikada.
Ostvario je dobru suradnju sa skladateljima Aleksandrom Homoky, Franjom Ivićem Krofnom, tu je i Duško Rapotec – Ute, (Marin Seko grupa Banana)…
Zadnje pjesme su poslane na mnoge adrese: već spomenuti Zvonimir Tonković, Daibor Brun, Đuka Čaić, Baruni, Mišo Smoljo, Viktorija Kulišić Đenka, Slavonske lole, Hanka Paldum….
Prije par dana jedna pjesma je poslana i Miroslavu Škori, a Goranova velika želja je kad bi pjevač Esad Merulić otpjevao neku njegovu pjesmu. Kaže da ima par tekstova – ko stvorenih za njega.
MALI ALAN I KAVA S THOMPSONOM
Goran ljetuje na otoku Viru. A s tog mjesta se vidi kako se u daljini proteže mitski Velebit. Goranova inspiracija. Gledajući ga s obale sinjeg mora, dan po dan pisao je stihove i tako je nastala pjesma Velebite Mali Alane. Goran je bivši ratnik iz Domovinskog rata koji je dobro upoznao ratne položaje Malog Alana. Ostalo je u njemu nešto tamo zauvijek.
A stihovi su takvi da mogu se svidjeti povećoj braniteljskoj publici, pa je tako stigla i do Thompsona kojemu se svidjela.Idući tjedan idu na kavu da se dogovore oko nje.
Šta će od tog biti – uskoro ćemo saznati. Ako se ta kava pokaže uspješnom, milijuni ljudi bi je mogli čuti. Sve u svemu, bit će to još jedna dobra priča za – Evo priče.
Miroslav Šantek Cobra