Davor Žilić je zadovoljan. Ovaj petrinjski (a i puno geografski šire) umjetnički “kapitalac” šeta povećom izložbenom prostorijom upravo otvorene Gradske munjare Petrinja.
Davor je slikar. Jedini diplomirani doktor umjetnosti u cijeloj Sisačko – mosavačkoj županiji. Živi u neposrednoj blizini Petrinjčice na čijoj se obali još do nedavno nalazila stara zapuštena zgrada Gradske munjare. Zaboravljena i poružnjena secesijska ljepotica koju su ljudi upropastili.
Malo tko je mogao pomisliti da će to zdanje koje je bilo čest gost u Davorovim mislima ponovo biti obnovljeno i oživljeno, ali to se ove subote upravo i dogodilo. Tiha želja mnogih Petrinjaca, od ružnog pačeta pretvorila se u veličanstvenog labuda. Ali to je vrlo kompleksna priča koja zahtijeva puno pisanih riječi u budućnosti.
Prilikom otvorenja munjare će biti predstavljeni radovi koje sam stvorio kao dio svoje umjetničke disertacije – devet akrilika na drvetu, velikih dimenzija, koji su i prijedlozi za murale i samostalna umjetnička djela. Inspirirani su figurativnim slikarstvom, s naglaskom na tonske kontraste i suptilno spajanje elemenata u masu, bez suvišnih detalja.
Ovi radovi, svojim koloritom i motivima, podsjećaju na stare razglednice Petrinje, želeći probuditi emocionalnu povezanost s prošlošću grada. Nadam se da će potaknuti zajednicu na obnovu, zajedništvo i ponos na bogatu povijest našeg grada – veli Davor Žiić.
Ali Evo priče su ipak unikatan portal, potpuno drugačiji i bez ikakve konkurencije, pa smo u hrpi dobrih i pozitivnih priča koje su se dogodile u tom prostoru prilikom otvorenja uspjeli spojiti i javnosti predstaviti nešto što se malo zna. Jednostavno rečeno – krv nije voda.
Ovaj proslavljeni sikar čije slike vise na zidovima na svim stranama svijeta je stric jednoj 14 – godišnjoj Emi. Ta kćer Davorovog brata Igora je također krenula u umjetničke vode.
Ema je super – kaže Igor. Vidi se da to jako voli i baš uživa u tome. Uskoro joj dolazi vrijeme da se školski oduči u kojem smjeru će krenuti, ima vremena i poslije srednje škole za neki umjetnički smjer, ali je definitivno jako nadarena i sad sve daje ovisi o njenoj volji i želji.
Na neki način podsjeća me na mene u tom dobu kad sam doista izgarao u volji i želji da stvaram. Ema u ovom trenutu puno crta, eksperimentira, a u zadnje vrijeme je otkrila vodene boje, boju općenito, a to je ključni trenutak. Ima talenta i mogućnosti, samo da ustraje u tome.Ja joj želim sve najbolje – kaže Davor.
Ema je učenica OŠ Dragutina Tadijanovića. Kaže da od malena crta, da je od tada zagrizla i da ju još nije pustilo, a nedavno je dobila nagradu za najbolju sliku pri natječaju SMŽ – Rijeke naše županije. To joj je prva nagrada u životu i jako je ponosna na nju.
U zadnje vrijeme crta motive prirode i portrete ljudi iz serija i filmova. Često i to što nacrta odnese kod Davora na procjenu, pa joj on iskomentira to što je učinila.
Miroslav Šantek Cobra