Saša Umićević je petrinjski paroh. Već dugi niz godina poznat u ovim krajevima kao čovjek humanitarac, onaj koga ne zanima tko je kakve vjere ili nevjere, onaj koji će uvijek pomoći koliko može.
Ovog sajmenog petrinjskog jutra kad ludi vjetar polako donosi hladnoću, kišu i snijeg izdaleka, Saša je i neka vrsta domara. Penje se na ljestve i mjeri nešto po zidovima crkve sv. Spiridona. Usred je posla, ali i usred iščekivanja najvećeg kršćanskog blagdana – Uskrsa.
Kaže da je “skinuo” par kilograma otkad je ušao u post – to znači da je za prehranu u ovom trenutku dozvoljena samo hrana biljnog podrijetla, ali je jako zadovoljan napretkom obnove zgrade Parohije (Petrinjcima znana pod nazivom Bombonjera).
Ljudi zbilja dobro rade. Moralo se kopati duboko u zemlju i riješiti problem podzemnih voda. Iako je zgrada na brdu ispod nje je voda. Čini se da cijelo središte Petrinje leži na vodi. Barem narod ovdje ne može ostati žedan.Uvijek se može iskopati bunar – kaže Saša.
Dok sjedimo u miru i tišini male crkve sv. Spiridona – čudotvorca, koji je kao i sv. Lovro nebeski zaštitnik Petrinje, s žarom u očima govori kako će unutrašnjost hrama, baš svih 250 kvadrata prostora biti oslikano freskama. Jedan dio već jest i doista izgleda vrlo zanimljivo.
Freske koje prikazuju prizore iz života i čuda sv. Spiridona je odlučio izraditi na suvremen način – na platnu. Sve radi spašavanja od nekog mogućeg budućeg potresa. Nikad se ne zna kad se zemlja može ponovo odlučiti zatresti, a u slučaju pucanja zidova, freske bi ostale cijele i netaknute.
Za tu misiju mu je trebalo puno novca kojeg on jednostavno nema. Ali je na društvenim mrežama objavio svoju zamisao i zamolio dobrotvore da mu novčano pomognu i uspio je. U kratkom vremenu skupio se dovoljan broj donatora, a freske u svom ateljeu u Novom Sadu izrađuje akademski slikar Vladimir Bursać.
No, kao i svake godine u ovo sveto doba, Saša priprema posjetu na mnoge adrese s rukama punih darova i s punim srcem. Prošlog Božića je bio u posjetu Domu za odrasle osobe Petrinja koji su bili smješteni u Ravniku pored Popovače, a za Uskrs u SOS dječjem selu Lekenik gdje je poklonio nove perilice rublja i školski pribor.
Godinama je pohodio i darovao bolesnike u petrinjskoj bolnici, a kako je zbog potresa fizički nema, kaže da čim se ponovo izgradi i on će se uputiti u posjet bolesnima, a kroz par dana će ponovo posjetiti SOS dječje selo Lekenik jer su tamo izgrađene još dvije kuće, pa će uz slatkiše i školski pribor pokloniti već kupljene ugradbene električne ploče.
A dogovorio je i posjet svim petrinjskim vrtićima s poklonima za svih 30 vrtićkih skupina i za stotinjak djece koja idu u malu školu.
A sve ovo će započeti prvom akcijom – Sajmom robe, u dva dana – idući utorak i subotu koja će se održati ispred crkve sv. Spiridona na Trgu hrvatkih branitelja. To znači da sve što je ponuđeno možete uzeti,a i okrijepiti se uz kolače, sokove i kavu.
Pozivam sve moje potrebite sugrađane da dođu i pronađu nešto za sebe, svoju djecu i najmilije – kaže taj Saša Umićević kojemu je Petrinja ušla pod kožu i više je se ne može riješiti i da hoće. A neće.
Miroslav Šantek Cobra