Vraća mi se polako osmijeh na lice. Opet se javlja onaj davno nestali, davno zaboravljeni osjećaj čim sam sjeo u taj automobil i zalupio vratima. Sjedim u fići, automobilu kakvog je vozio moj brat početkom devedesetih. Sve dok nije brzo ustuknuo pred naletom novih modela auta sa svih strana svijeta. Modernijih u svakom slučaju.
Ali danas, ove zadnje nedjelje 2024. Milan je okrenuo ključ, upalio motor, ubacio u prvu brzinu i lagano krenuo s parkirališta petrinjskog Šarengrada. Na nas su se ispružile ruke s mobitelima prolaznika. Fotografiraju nas. Prije nego što uđoh u ovog žutog fiću, primjetih da se pored njega zadržalo najviše ljudi u razgledavanju.
Sisački olditimeri su se u koloni dovezli do Petrinje, parkirali se i otišli na kavicu i pivu u oblližnje kafiće. Parkiralište je prepuno starih očuvanih modela motora i automobila. Od američkih cestovnih lađa do Mercedesa, Opela, Fiata, Renaulta, nekad u ovim krajevima vrlo popularnog Forda Taunusa…
Ubacujemo se na glavnu cestu Petrinja – Glina. Poneko trubne na pozdrav. Klinci iz dvorišta gledaju čudan mali automobil žute boje kako klizi uličicama oko naselja Sajmište. Jebeno – rekoh Milanu, a on se samo smije.
Milan Šolaja je vlasnik ovog fiće – Zastave 750, proizvedene 1982. godine. Milan je iz Mošćenice. Kod tamošnjeg sportskog igrališta živi – kaže. Rodom iz Šurkovca kod Prijedora u Bosni, željezarsko dijete,prije rata radio je kao konobar u Restoranu Gavrilović. Danas je vozač. Od tog živi.
Prije šest godina kupio je ovaj stroj u Koprivnici za 4500 eura. Ostvario je staru želju. Nekad je vozio takav auto. Garažiran je i rijetko ga vozi. Samo po ovim oldtiemer vožnjama,a ponekad se odveze do Bosne. Gdje god se pojavi je atrakcija.
Nema tu kompjutera. Nema ničeg takvog. Koliko uspeš – toliko se voziš, smije se Milan. Troši oko osam litara. Tehnički je besprijekoran. Radi ko sat. Ništa se nije pokvarilo, samo mu dolazi vrijeme da popravi pragove jer godine prolaze. I onda će staviti novu boju.
Kad smo se vratili, prilazi nam jedna gospođa. Kaže da je vozila istog takvog 1985. Pita jel može sjesti u njega. Milan otvara vrata, daje joj ključeve. Ona sjeda za volan s širokim osmijehom na licu, a Milan odlazi nazad u kafić.
Miroslav Šantek Cobra