Stari most u Sisku je definitivno prepoznatljiv gradski simbol, a ne bi se pogriješilo kada bi se reklo i da je jedan od ljepših u cijeloj Hrvatskoj. Ovaj mladić u najboljim godinama – tek mu je devedeset, ovog šestog svibnja premošćuje Kupu okićen svečanim vrpcama. Njegova postpotresna muka je završila, obnovljen je i spreman za daljnji život.

S desne strane Kupe, one koja gravitira prema obližnjoj Petrinji, stvara se kolona ljudi koja će svojim prelaskom preko mosta simbolički označiti otvorenje mosta za promet, a na čelu te poduže povorke su Petrinjci. U svojim crvenim uniformama i s puhačkim instrumentima u rukama, Gradska limena glazba Petrinja je zasvirala i pokrenula lavinu ljudi iza njihovih leđa.

Mobiteli snimaju, nasmiješena lica ljudi prolaze, a baloni se puštaju visoko u zrak iznad Siska.
Ali jedan čovjek ovog sunčanog popodneva je unikatan lik na ovom mjestu. Lice mu prekrivaju poduži bijeli brkovi po kojima je i poznat Siščanima. Nikica Pirc je također neka vrsta živuće sisačke legende i čovjek koji pozna Stari most u dušu.

U rukama mu je snop crno bijelih fotografija. Na njima su lica ljudi od kojih većina više nije živa. Nikici je 78 godina i odrastao je pored i na Starom mostu. Oči mu se zažare kad spominje ta vremena. S ponosom i sjetom govori kako je on bio stanovnik Petrinjske ulice, a uspomene mu naviru u bujici riječi.

Ispijanje piva ispred dućana, skokovi malobrojnih odvažnih s poveće visine mosta u valove Kupe, ženski dom, pivovara, Druga osmogodišnja škola, pa školovanje na Viktorovcu. Na mostu su bile kamene kocke. I balege od konja koji su vukli kola. A automobilski promet je bio dvosmjeran u doba Pircovog djetinjstva.

S druge strane mosta u kući je živio Mato mostar koji je čistio most od balega. Život je s ove strane “prečkog” Siska bio lijep. Nogomet, klizanje, čak se poslije pojavila i prva diskoteka. No, ono što se doista pamti su cure. Lijepe žene.

Također davno je Štulić iz Azre pjevao o lijepim ženama koje prolaze kroz grad, a u Pircovo vrijeme bi on sa svojom ekipom zasjeo na Stari most i gledao kako ovdašnje lijepe žene prolaze pored njih, Naravno, začuo bi se i pokoji zvižduk, a bili su ljubomorni na tipove s druge strane Kupe koji bi znali zavesti “njihove” djevojke.

Vremenom se Nikica odselio u Sisak preko Kupe. I nikad se nije prilagodio i srce ga uvijek vuče na drugu stranu. On je po svim obiteljskim lozama autohtoni Siščanin iz Petrinjske ulice. Jedini kaže. No, život ide dalje. Nikica je sretan danas. Sviđa mu se što je most ponovo zdrav i jak. I što se dogodila ova mala fešta.
Miroslav Šantek Cobra