Baby Lasagna je glavna tema ove nedjelje. Prošle noći je u Švedskoj na Eurosongu osvojio drugo mjesto. Najbolji plasman otkako je samostalne Hrvatske, ali očito teško pokraden. To misle milijuni ljudi i vjeruju da je trebao biti ubjedljivo prvi. Teško je ne složiti se s tim.
Pročitah negdje da je taj Marko Purišić iz Umaga bio član heavy metal banda, pa su, barem meni, stvari jasnije. Pjesma Rim Tim Tagi Dim ima zarazan i brz ritam. Umekšani spoj Laibacha, Rammsteina i Jon Bon Jovijevskih stadionskih refrena otpjevana na engeskom je prava hitčina među onom ljigavom konkurencijom tipičnom za to kvalitetom nižerazredno glazbeno takmičenje. Ali kažu – politika je kurva.
Nedjelja je zažarila toplinom i suncem. Kroz glavu mi prolazi misao – što mi sve ovo treba dok se po toj vrućini uspinjem sat vremena uzbrdo pješke prema Piramidi. Znoj lijeva, na radio stanici prijenos dočeka Baby Lasagne u Zagrebu. Tamošnji mediji ga prate od aerodroma do Trga bana Jelačića, gdje se, kažu, okupilo puno ljudi.
Ali isto tako znam da se po ovom paklenom suncu kreće mala skupina ljudi koja s humanitarnom misijom hoda od Zagreba do Petrinje. 57 kilometara po vrućini. Tko to može? Zašto? Još kad se uzme u obzir da su to ljudi koji nisu sportaši već članovi Hrvatske udruge za bolesti štitnjače u akciji “Korak po korak Zajedno” Zagreb – Petrinja, priča dobija poseban ton.
Njihov cilj je prikupljanje sredstava za nabavu utrazvučnog color doppler uređaja za građane Petrinje i okolice. Predvodi ih Verica Mešić, neumorna žena koja je identičnu stvar već napravila prošle godine i veli da neće stati i prestati sve dok cilj ne bude ostvaren.
Nažalost, Hrvatska je jedna od zemalja s najvišom godišnjom incidencijom karcinoma štitnjače u svijetu – čak 10/100.000 stanovnika godišnje. U Petrinji je također bolest u porastu.
I Petrinjac Branko Šubić, ultramaratonac im je dao podršku i odlučio s njima propješačiti taj put. Ustao je iz kreveta u 3 sata ujutro, prijatelj ga je odvezao do Zagreba,a već u pola pet ujutro, kad velegrad napokon postane priično uspavan i tih, kod tamošnjih “Bandićevih fontana”krenuo je s malom ekipom ljudi nazad – u Petrinju.
Prvo veće zaustavljanje je im je bila Velika Gorica gdje su uz raskošan doručak i kavu bili počašćeni od tamošnjeg dogradonačelnika, a onda ih je čekala dužina ravnog Turopolja, brojna sela u ravnici. Stajali su više puta.Potpuno razumljivo.Treba se odmoriti. Za Branka je ovo šetnja. Idući tjedan kaže, ide na Pantovčak na razgovor s predsjednikom Republike.
A onda se u Lekeniku počinju nazirati petrinjska brda na obzorju, a u tamošnjoj pizzeriji su duže stajali, odmarali se i dobro najeli prije samog završetka puta. U Brestu Pokkupskom ih je dočekala petrinjska gradonačelnica Magdalena Komes s domaćom ekipom i uručia im zastavu Grada Petrinje i s njima pješice došetala do Centra Novog života gdje je bio kraj puta.
Na ovoj dionici su imali i policijsku pratnju. Poznato lice za volanom – None. Sa sprata Šarengrada se zaorio pljesak. Obitelji hodača su ih dočekali i inicirali se s ovim šarenim kontejnerima koji će im ostati u životnom sjećanju.
Ljudi na terasama kafića su zapljeskali hodačima koji su nakon dugih 14 sati hoda došli do cilja. Do te njima voljene Petrinje. I onda zapesali uz Rim TIm Tagi Dim. Kažu Baby Lasagna je pobjednik kako god da okreneš. Ai istina je da su i oni pravi pobjednici. 57 kilometara hoda na koje ih nitko nije tjerao, osim volje za pomoć tom Gradu Petrinji koji će zapamtiti njihova lica.
Miroslav Šantek Cobra