Lea sjedi na stolici i desnom nogom pritišće papučicu gasa. Kao da se upravo nalazi u svome automobilu negdje na cesti, ali nije – daleko od toga. Lea Kizilkaya se udubila u radnju koju upravo izvodi, a pred njom se događa rađanje novog predmeta kojeg upravo izrađuje svojim rukama.
S druge strane tog lončarskog kola sjedi Manda Šalić. U ovom trenutku Leina mentorica, učiteljica, koja joj strpljivo objašnjava i pokazuje kako od komada gline izraditi predmet. Obje žene su fokusirane na radnju koju izvode. Ruke su im potpuno blatne.Osmijeh im je na licima.
Na samom početku, Lea je sjela preko puta Mande, uzela komad petrinjskog blata u ruke, napravila od njega poveću grudu koju je FLIKnula u samo središte lončarskog kola. Zalila ga određenom količinom vode, pritisnula papučicu gasa koje je zavrtilo kolo i rukama pri toj brzini počela oblikovati posudu. Mali ćup.
Manda je dopredsjednica petrinjske udruge GRAK i jedna od ljudi koji nastavljaju tu prastaru petrinjsku tradiciju lončarstva i keramike, a kojih ima sve više i koji se okupljaju, druže i rade u Keramičkom ateljeu Petrinja u kojem nestaju svi njihovi problemi, jadi ili nemiri koji ih pritišću.
Petrinjsko blato u rukama je ozbiljna terapeutska pomoć koja trenutno djeluje. Trebate to probati uživo i osjetiti. Pridruživanje ovim ljudima i rad s njima je besplatan.
Ovdje, ispod otvorenog neba, usred kontejnerskog atrija Centra novog života, upravo se odvija blatna, glinena manifestacija FLIK (Festival lončarstva i keramike) koja je privukla popriličan broj građana i Manda i Lea su dio te priče. Manda je danas već tridesetak ljudi naučila kako oblikovati glinu, a koji nikad prije nisu umočili ruke u blato.
Posuda poprima konačni oblik. Lei se razvukao osmijeh na licu od uha do uha. I ona je jedna od tih tridesetak duša koje su se po prvi put susrele s duhovima i energijom odavno na onaj drugi svijet preseljenih petrinjskih majstora čije znanje, očito, i dalje traje.
Ostao je završni dio. Potpis. Lea na dnu posude ucrtava svoje ime. Kad se posuda osuši, ispeći će se u keramičkoj peći, a kad dođe vrijeme zenitnog ljeta, kad noći postanu čarobno ugodne i tople i kad ovdašnji žitelji proslave dan petrinjskog nebeskog zaštitnika sv. Lovre, svi ljudi koji su danas napravii predmete od gline, tog svečanog dana će ih prepoznati i uzeti. I ukrasiti svoj dom s njima.
Miroslav Šantek Cobra