Nije to od jučer. Traje ta ljubav desetljećima. Doživotno. Mnogi od nas se kao tinejđeri zaraze nekom vrstom glazbe i postanu fanovi nekih grupa i pjevača, ali većinu ljudi to s vremenom, valjda je tako neki red u ljudskoj naravi – pusti. Splasne.

Dođu životne obaveze, fakultet, potraga za poslom, za životnim partnerom,eto i vjenčanja, potrage za stambenim prostorom,rode se djeca, iz godine u godinu život se počinje ubrzavati. Troši se prebrzo. Tko se više sjeća nezaboravnih tuluma iz mladosti s ekipom koja se danas rasula na sve strane svijeta u potrazi za svojom sretnom zvijezdom? Ostala su u većini slučajeva samo sjećanja.

Ali priča Igora Pavlekovića, učitelja inormatike u jednoj petrinjskoj osnovnoj školi, oženjenog čovjeka,oca jednog djeteta i sa skoro napunjenih 40 godina života je drugačija. Zanimljiva.

Kad je bio klinac, heavy metal bend Metallica ušao je u njegov život. Pogotovo pjevač, gitarista i frontmen James Hetfield. Igor je poželio biti kao James, počeo je učiti svirati gitaru, heavy zvuk je ušao u njegovo biće, a čak je i osnovao lokalni petrinjski bend Bulldozer.

Naravno da se valjao po blatu zagrebačkog hipodroma 2010., kad je Metallica prvi i do sada jedini put nastupala u Hrvatskoj. No, i od tada prođe skoro 15 godina, a Igorova strast za njima se nije smirivala. Prošlog svibnja, kad je obznanjeno da Metallica kreće na europsku turneju nije dvoumio ni trenutka.

Uspio je kupiti ulaznicu za dva koncerta u Münchenu od 250 eura. Uštedio je novac i za hotelski smještaj i avionsku kartu. Supruga ga je podržala u njemu svetom hodočašću i trebalo je samo čekati godinu dana.

Prošlog petka u cik zore, majka ga je odvezla na zagrebački aerodrom dr. Franjo Tuđman, a čelična ptica ga je spustila za sat vremena leta u tom velikom njemačkom gradu. Tamo ga je dočekao nekadašnji školski kolega Marko Augustin, jedan od onih Petrinjaca koji je prije 11 godina otišao “van”. Danas je uspio. Ima svoju malu firmu koja postavlja tuš kabine.

I mada je sve tamo, daleko od Hrvatske bolje sređeno i plaćeno i s boljim standardom i mogućnostima, kao i mnogima nedostaje druženje i izlasci s prijateljima. Nedostaje mu dokolica i sve čari koja ona donosi.

Marko ga je odveo u popularni restoran gdje se okuplja ekipa s Balkana. Ljudi iz država bivše Juge, gdje se svi razumiju i gdje svi između ostalog jedu pljeskavice i ćevape. A navečer, kucnuo je i taj trenutak. Bio je jedan od tisuća hodočasnika koji su napunili Olympiastadion. Metallica svira dva koncerta u jednom gradu s različitim repertoarom u tri dana.

Igor je dio tog ogromnog metal plemena koje je okupiralo cijeli München. Istetovirani tipovi dugih kosa s obilježjima plemena. Prepuni bedževa, zakovica i natpisa omiljenog benda u rasponu od 7 do 77 godina. I vrlo su miroljubivi i dobroćudni. A Nijemci ko Nijemci – prodaju svoje kobasice i pivu po paprenim cijenama. Pivo – 13 eura. Ali moraš piti.

Negdje na sredini koncerta do tada vrlo ugodno i lijepo vrijeme se u trenu pretvorilo u pravu oluju. Jaki naleti hadnog vjetra, kiša koja nemilosrdno zalijeva i munje koje paraju mračno nebo iznad grada. Pokisao je do gole kože i odučio pri samom kraju koncerta napustiti stadion i protrčati ulicama do hotela i spasonosne topline.

Drugi dan se susreo s još jednim Petrinjcem koji živi u Münchenu, Dinkom Bartulovićem . On je rendgenski tehničar u jednoj polikinici, a nekad je s Igorom surađivao u nekim petrinjskim glazbenim projektima. I on ga je odveo na jelo u isti balkanski restoran. Očito je da dosta naših ljudi tamo se okuplja na ovakim mjestima gdje se može jesti ovakva hrana i čuti razumljiv jezik.

Nedjeljni koncert je prošao suho i sasvim u redu. Za Igora nezboravno. Kupio je majice Metallice kao poklon za suprugu i sina, a u ponedjeljak se oprostio od tog velikog grada, sjeo na avion, sletio u Zagreb, gdje ga je dočekala supruga Dijana i odvezla kući. U njihov stan na petrinjskom Sajmištu.

Danas ujutro, sve mi ovo priča na starom mjestu, iza stakla petrinjskog kafića iz kojeg se može vidjeti ova naša usporena petrinjska svakodnenica. Prašina, strojevi, lica stranih radnika, pune terase ujutro ljudi koji se smiju, razgovaraju i pijuckaju. Potpuno druga slika od samo jednog sata leta sjevernije.

Igor je bio jedini petrinjski hodočasnik na koncertu Metallice u Münchenu.Čuo je da je tamo bila i jedna sisačka ekipa koju ovim putem preko portala Evo priče pozdravlja. Do nekog drugog puta. Nothing Else Matters…

Miroslav Šantek Cobra