Kad se bavite novinarskim poslom, to znači da radite od 0-24 svaki dan i na svakom mjestu. Barem se tako ja godinama odnosim prema ovom poslu. A to znači da se uvijek može dogoditi nešto nenajavljeno, a to su u pravilu iz mog dvadesetogodišnjeg staža – rijetko dobre priče. U većini slučajeva su crnilo – kao i ovaj događaj.
Sjedih na kavi na terasi kafića u petrinjskom Centru novog života. Protok ljudi je velik na ovom mjestu. Ljudi obilaze dućane, jedu ćevape ili pizze. Kupuju u pekarama za “nešto” s nogu pojesti ili zasjednu za stolove na piće. Parkiralište je prostrano, veliko i vrlo često potpuno ispunjeno parkiranim automobilima.
Postoje dva izlaza s parkirališta na Ulicu Sajmište, koja sama po sebi ima prvenstvo prolaza, a izlaz i uključivanje u promet na raskršću kod samih stambenih zgrada je već imalo dosta lakših sudara uzrokovanih oduzimanjem prednosti prolaza. Najnoviji se dogodio danas oko 12:30, kad su se dvije vozačice sudarile. Ozlijeđenih na sreću nema. Samo materijalna šteta na automobilima.

Ali svi smo čuli taj jeziv zvuk sudara. Taman sam sjeo u svoj auto, kad se začuo taj grozan zvuk škripe guma i lomljenja lima. To traje par sekundi i onda naglo utihne. Baš kao i potres. I odmah su ljudi i djelatnici istrčali na ulicu i na balkone Šarengrada. Svi su čuli taj sudar.
A to, vjerujte, je grozno. Jedna od vozačica je u šoku. Kaže da nije vidjela auto koji joj je dolazio glavnom cestom, ali je svjesna da je u prekršaju jer ispred nje je znak STOP. No, šteta je učinjena. Poanta ove kratke i neželjene priče je da kad si za volanom dobro gledaj situaciju na cesti. Ne treba ti taj grozan zvuk u životu.
Miroslav Šantek Cobra