Svježeg zraka nema. Ni za lijek. Strahovita vrućina melje sve oko sebe. Uzaludno je gledati u mutno nebo petrinjskog predvečerja i očekivati spasonosnu, rashlađujuću kišu. Temperatura preko plus trideset, jednostavno usporava čovjekov hod, a kao što bi rekao Johny nizozemski u jednoj svojoj pjesmi grupe Azra – znoj tek kasnije počinje da smeta.
Ova pakleno vruća večer, tek rođenog ljeta 2024., daleko je od idealnih uvjeta za igranje nogometa koji je ovih dana preko televizijskih ekrana popriično zaludio Europljane kroz Europsko nogometno prvenstvo i donio teško razočaranje domaćim ljudima kroz dvije vrlo bodovno loše utakmice hrvatske reprezentacije. Očekuje se ponedeljak i utakmica koja spada u kategoriju – biti ili ne biti: Hrvatska – Italija.
No, Petrinjci, taj izdržjiv živalj i po ovoj vrućini i uvjetima gdje se svakom doktoru diže kosa na glavi, zaigrali su nogomet. I to puno njih. Svakog ljeta se već 27 godina organizira maonogometni turnir gdje se skupi lokalna ekipa iz kvartova i pokuša osvojiti naslov pobjednika „Turnira ulica, kvartova i prigradskih naselja Grada Petrinje“ – kako ga netko nazvaše. Ove godine ima 12 ekipa.
Sve se to odvija na Rukometnom igralištu Petrinja. Goran Pešut, moja školska generacija i čovjek navučen na rukomet, ovog petka peče meso na žaru. Znoj mu lijeva niz lice, a igrači koji čekaju svoj red na istrčavanje jedu hamburgere. Trebat će im puno kalorija za skorašnje tjelesne napore, a odmah u blizini je i šank s hladnim pivom i ovježavajućim pićima. I on je dobro posjećen. Čak se može reći i da je broj gledatelja zadovoljavajući s obzirom na vremenske uvjete.
Dolje na terenu, turnir su otvorili dečki iz timova Kaniža i Senjak. Sve što su popili prije utakmice, sada jednostavno curi iz njih, a njihov okršaj završava neriješenim rezultatom i pucanjem penala. Nakon njih, na crvenu podlogu iznad asfalta je u društvu Pere Radoša, predsjednika MNK „Petrinjčica“ stupila je gradonačelnica Magdalena Komes, pozdravila sve igrače i posjetitelje i službeno otvorila turnir.
Najupečatljivi lik ovog i svih prijašnjih turnira na samom terenu je Želja. Čovjek je to obučen u odoru sudca, a bez ikakve sumnje može se reći da je on neka vrsta maskote ovog turnira, a i vrlo je prepoznatjiv lik na svim gradskim događanjima gdje često obavlja dužnost redara i sličnih poslova.
Dakle, završimo ovu kratku crticu iz petrinjskog života riječima da tko voli gledati ovakve sportske, nogometne okršaje lokalnih ljudi koji žele pokazati svoje nogometno znanje i vještinu na terenu i u pravoj “borbi” – ovo je dobar izbor za potrošiti slobodno vrijeme. Nije Hrvatska – Italija, ali je Kaniža – Senjak. I jedni i drugi rade istu stvar. Igraju nogomet i to je sve.
Miroslav Šantek Cobra