Prije nekoliko dana na portalu Evo priče, objavljena je priča o potpuno, književnoj javnosti, nepoznatoj Petrinjki Nikolini Svoboda. Ona je ušetala s primjerkom svog otisnutog ljubavnog romana u lokalnu gradsku knjižnicu i zaprepastila tamošnje osoblje činjenicom da se “ispod radara”, ovako nešto dogodilo u Petrinji. Debela knjiga u njenim rukama postala je novo tiskano dijete ovog grada.
Priča je na internetskim bespućima stvorila veliko zanimanje, prvenstveno Petrinjaca i Siščana, koji su se porukama upućenim u našu redakciju raspitivali gdje mogu fizički nabaviti roman. Objava na mediju Evo priče se pokazala kao potpuni marketinški pogodak. Informacija je došla do tisuća ljudi i najavljena promocija romana je imala odlične mogućnosti za uspjeh.
A to se i dogodilo. Zamislite situaciju: ljetni neradni dan, vikend, nedjelja, izrazito visoka temperatura, kako bi famozni Elvis Kurtović rekao – sva su raja otišla na more, pa tko bi po tim nenormalnim uvjetima izišao iz kuće i došao na promociju ljubavnog romana? A došlo je ljudi toliko kao nikada prije. Preko stotinjak duša se okupilo u prostoru Gradske munjare Petrinja.
U Munjari je spasonosno ugodno. Klima rashlađuje prostor. Na vratima stoji Nikolina i dočekuje goste. Dobiva cvijeće i čestitke. A ti gosti su nahrupili u broju kakvog ne bi mogli okupiti ni puno poznatija umjetnička imena. Već dugi niz godina, ako želite promovirati svoju tiskovinu, možete očekivati da će vam na nju doći dio najbliže rodbine i par prijatelja. Tu se doda još i osoblje ustanove koja je zadužena za promociju i to je sve. Dvadesetak ljudi u vrh glave. A ovdje, u nedjelju u 18 sati, Munjara je postala pretijesna za velik broj ljubitelja te “obične” stvari -l jubavi.
Promocija romana “Neka bude zauvijek” započela je pjesmom. Tri put pred goste su izlazili Kolapljani i zapjevali dalmatinske pjesme prigodnog ugođaja. Jedan od tih raspjevanih momaka koje se često može vidjeti i čuti na raznim manifestacijama i koje, bez ikakve sumnje, ljudi vole poslušati je i Damir Svoboda – Nikolinin suprug i svjedok rađanja ove petrinjske ljubavne književne priče.
Voditelj i moderator programa je bila lektorica knjige Božica Vuić. Nezaobilazno ime u svijetu lektoriranja petrinjskih tiskovina. Čak i ona, kao hladno profesionalna osoba koja pažjivo čita napisane riječi i pokušava ih ubaciti u okvir pravila standarda jezika, stala je na “nagaznu minu”.Kaže, krenula ona rešetati riječi i rečenice, kad je odjednom shvatila da je ovaj “ljubić” ispred njenih očiju ušao u njen mozak i da već tridesetak stranica nije učinila ništa u vezi njenog posla, već se prepustila čitanju.
A priča je klasična ljubavna. Ne skreće ni lijevo ni desno. Ni gore ni dolje. Ona pravocrtno vodi u svijet ljubavnih avantura sretnog završetka kakvih na ovom svijetu ima izrečenih u miijarde otisnutih stranica romana. I to je njena najveća snaga i pogodak. Pitko štivo koje lako ulazi u svijest i postaje zarazno.Od ovog materijala se može napraviti i scenario za film ili seriju koji su već desetljećima izrazito popularna stvar naTV ekranima.
Roman je napisan na balkonu. Noćima uz velike količine kave.Na balkonu jedne od najstarijih petrinjskih stambenih zgrada i svojevrsnog petrinjskog simbola na adresi Nazorova 19. Oronula fasada danas sablasno napuštene zgrade zbog posljedica potresa je i simbol postojanja Petrinjaca. Spomenuvši stvaranje romana, Nikolina je zaplakala pred svima priikom sjećanja na potres i sve ono teško breme koje je donijela ta katastrofa i zaključala vrata njenog stana na dugo vremena. Ali i činjenicu da je ostala sa svojom obitelji u ovom gradu i ne misli ga napustiti.
Mali gradovi kao što je Petrinja stvaraju pozitivnu atmosferu. To se može primjetiti na ovom događaju. Došlo je preko sto ljudi, kupilo roman, proveselilo se, zadržalo nakon završetka promocijei stvorilo pozitivnu energiju. Svi su ovdje kao velika obitelj. Zajednica. A Nikolina je lokalni heroj ove pakleno vruće nedjelje.I već ima novi roman u glavi. Od početka do kraja.
Miroslav Šantek Cobra