Paula je prava Južnoamerikanka. Rodom iz Čilea, s europskim prebivalištem u Španjolskoj i u zadnja dva mjeseca – postala je Petrinjka. Crne kose, plamenih očiju i širokog osmijeha. Paula Guerra je umjetnica koju je privukla priča o petrinjskoj lončarskoj i keramičarskoj povijesti. Privukao ju je taj miris petrinjske gline iskopan na poljima pored Kupe.
Živimo u teško vrijeme u povijesti ovog prastarog grada, ali i ovakva, potresom porušena i privremeno dok se ne obnovi životno ugašena u svom strogom središtu, Petrinja će za nas, njene stanovnike biti uvijek lijepa i u svoje naručje primat će sve ljude dobre volje. Tako je i Paula s još dvoje umjetnika stigla na dvomjesečni boravak u umjetničku rezidenciju, a objeručke ju je prihvatila ekipa lokalnih zaljubljenika u izradu predmeta od gline.
Ovdje se odmah uklopila u rad s udrugom GRAK i Keramičkim ateljeem Petrinja. Kliknuli su na prvu i zajedno krenuli stvarati umjetnost. Privremeno boravište Keramički atelje Petrinja pronašao je na prekrasnom mjestu. Tamo na kraju grada, na zelenom brežuljku pored prostora Nove bolnice, nalazi se Natura SMŽ. Centar je to koji sve više otkrivaju posjetitelji i koji postaje bitan dio Petrinje.
Ravnateljica centra Dragica Vugić je s predsjednicom Keramičkog ateljea Petrinja, Palmom Miičević, dogovorila sjajnu priču. Natura centar SMŽ ima jedan, zasada, neiskorišteni prostor i u njega je uselila na godinu dana ekipu petrinjskih keramičara. Prostor je odmah oživio, u njemu je uvijek zabavno i radno, a kad se keramičari presele u neke druge prostore (a ta stvar nije sporna jer je nedavno gradonačelnica Komes rekla da će čim se obnove javni prostori u gradu, smjestiti i njih na novo mjesto), ovdje će biti suvenirnica Natura SMŽ. Još jedna dobra priča.
I onda je Pauli palo na pamet, da se u ime ovih ljudi na svoj način zahvali na gostoprimstvu. Primila se posla ukrašavanja vanjskog zida buduće suvenirnice na svoj način. Počela je izrađivati mozaik velikog formata. Taj prvi postpotresni keramički mural njen je poklon Petrinji. Mozaik je u boji. U leptirima koji mašu krilima. U šarenom cvijeću i travi. Čisti ručni rad. Čista umjetnost.
Paula broji svoje zadnje dane života u Petrinji. Uskoro odlazi. Saživila se s lokalnim ljudima, a Petrinja joj je ušla u srce. Teško joj je napustiti sve ovo, ali taj trenutak je došao. I naravno, tada na scenu stupa petrinjska tradicija. Treba svečano ispratiti gosta. Skupila se sva ekipa. Svečano su pljeskom otkrili Paulin mural na zidu. Vlasta Vuglec je sa svojim suradnicima donijela i prigodne darove. Došli su i ljudi iz županije – Anita Sinjeri Ibrišević i Ivan Prskalo, zamjenik gradonačelnice Petrinje.
U budućnosti će ljudi prolaziti pored Paulinog mozaika na zidu. Vjerojatno će se i fotografirati kraj njega za uspomenu. Taj mozaik će zauvijek pričati priču o njoj. Paula kaže da joj teško napustiti ovaj grad i ljude. Zavoljela je jako Petrinju. Ali život i obveze ju vodi dalje. Kaže da se jednom mora vratiti. Petrinja će ju uvijek čekati.
Miroslav Šantek Cobra