Daniel Matković je Petrinjac kojem se cijeli život vrti oko nogometa. Od te najpoznatije sporedne stvari na svijetu i živi – mada trenutno i studij menadžmenta privodi kraju. Ali nogomet mu je u tijelu i glavi. Igrao je u mnogim klubovima – što velikog nogometa:NK Mladost ili u sisačkoj Segesti, a što od malog nogometa, gdje upravo iz Švedske se vraća u hrvatsku futsal ligu gdje je potpisao za jedan zagrebački klub.
S 29 godina života na leđima, kaže, da je u životnoj formi i pretpostavlja još desetak godina trčanja za loptom do nogometnog umirovljenja. Njegov prehrambeni režim je strog, a treninzi su četiri puta tjedno, plus utakmice vikendom. Misli da bez discipline nema uspjeha.
Kako je i sam bio sudionik bezbroj malonogometnih turnira, počeo je primjećivati da na tim sportskim susretima “nešto fali”. Recimo, ljetni malonogometni „Turnir ulica, kvartova i prigradskih naselja Grada Petrinje“, privuče dosta igrača, pa i publike, ali nema zabavnih sadržaja za posjetitelje, tako da čovjek kojeg nogomet baš i ne zanima u velikoj mjeri, već druženje i zabava, nema tamo, nažalost, što tražiti.

Daniel je odlučio to promijeniti i popularizirati mali nogomet u Petrinji osnivanjem Malonogometnog turnira Petrinja. Zamislio ga je kao spoj sporta i zabave u tri dana. Igrači kad bi utrčavali na teren prolazili bi kroz špalir mažoretkinja, u ponudi bi bilo obilje pića i hrane, na licu mjesta snimali bi se videointervjui s igračima pred prikladnom pozadinom, na kraju bi nebo osvijetlio vatromet, a publika bi prije, za i nakon utakmica uživala u glazbi profesionalnog DJ-a. Osmišljena je i humanitarna tombola – i previše dobrih stvari dostatnih za Danielovu priču za potrebe najčitanijeg portala – Evo priče.
TEŽAK JE TO POSAO
Bez ljudi koji te podržavaju sto posto i s tobom dijele isti zanos i žar i koji žele dati dio svog života u te svrhe, nema uspjeha. Srećom, uz mene su Borna Pešut, Jozo Vučković i Sven Kosić Toljan.Krenuli smo prije tri godine u tu avanturu mijenjanja i poboljšanja stvari. Kad se „Turnir ulica, kvartova i prigradskih naselja Grada Petrinje“ završio, mi bi stupili na scenu s turnirom koji traje tri dana i uklapa se u vrijeme kad Petrinja najviše slavi – Lovrenčevo.

Najveći je problem novac. Sva ta organizacija košta. Treba nabaviti pehare, lopte, tehničko osoblje, sudce za tri dana… Pomogao nam je Rukometni klub Petrinja, tvrka Poslovne zone i Grad Petrinja. Prikupljen je novac i od sponzora i sve je bilo spremno. Još smo samo čekali da se zainteresirane ekipe jave, a kad smo vidjeli njihov broj i zanimanje za turnir, postalo nam je puno lakše.
NIKAD PRIJE VIĐENE STVARI NA MALONOGOMETNIM TURNIRIMA U PETRINJI
Skupilo se 16 ekipa. Od Zagreba do Petrinje. Došli su na Rukometno igralište gdje se organizirao turnir. Došla su poznata imena iz svijeta futsala: Tihomir Novak, Luka Perić, Kristijan Čekol- to su top igrači, reprezentativci Hrvatske. Njima se atmosfera jako svidjela. Došlo je i puno posjetitelja. Zabavljali su se uz DJ-a. Na kraju turnira, imali smo i živu glazbu, što znači – nema kući odmah poslije završetka nogometa. I veličanstven vatromet je obasjao petrinjsku noć.

A mi smo se potrudili da igrači zapamte ove nastupe i da se osjećaju kao na nekom svjetskom turniru, gdje dobijaju pažnju. Recimo, kad bi ulazili na teren, proši bi kroz špalir naših Petrinjskih mažoretkinja koje su se rado odazvale i sudjeovale u ovoj priči.
Postojao je reklamni zid – slična stvar kad, recimo, Luka Modrić nakon utakmice sjedne i daje izjave za medije. To nikad prije nije bio viđeno u Petrinji. Da ne govorim, da su se utakmice i cijea atmosfera snimale video kamerom, a na društvenim mrežama su se mogli vidjeti video isječci atmosfere turnira. Bili su to nezaboravni dani i noći. Te finalne večeri prvog turnira je pobijedila izraito jaka momčad koja se rijetko viđa na nogometnim terenima – zvali su se Dumače zbog sponzora. Druge godine pobjednik su bili lokalci – Tutosport.

HUMANITARNA PRIČA NA KOJU SAM PONOSAN
Ono najvrijednije u ovoj priči je ideja humanitarne pomoći potrebitim ljudima. Pala mi je na pamet misao pomoći učenicima Srednje škole Petrinja slabijeg materijalnog stanja koji teško mogu skupiti novac za maturalac. Organizirana je humanitarna tombola, a to znači da sam obilazio danima petrinjske dućane i obrtnike i upoznavao ih s idejom. Mnogi od njih su pristali i uspjei smo skupiti oko 20 tisuća tadašnjih kuna.
Druge godine, pomoć se upućivala obiteji Buić s puno male djece, a čija je kuća nastradala i u potresu i u poplavi u Maloj Gorici, a ove godine, pomoć će biti za učenike OŠ Dragutina Tadijanovića, također za one koji nemogu skupiti novac za Školu u prirodi i maturalac.

Humanitarna tombola izgleda ovako. Nalazi se na samom turniru s kuponima od 3 ili 5 eura. Kad ju kupite ne znate što ste osvojili, ali ste u svakom slučaju osvojili. U prigodnom trenutku, jedan mali dječak će prozvati vaš broj i reći vam nagradu – pizzu i piće u pizzeriji, šišanje u nekom salonu…
U svakom slučaju, mi smo spremni za treći Malonogometni turnir Petrinja, koji će se održati od 1. – 3. kolovoza na Rukometnom igraištu. Dođite i zabavite se i ako želite, pomognite djeci iz OŠ Dragutina Tadijanovića. I naravno, hvala portalu Evo priče, na potpori i informaciji do tisuća čitatelja.
Miroslav Šantek Cobra