Tamo gdje prestaje petrinjsko Brezje, kad se prijeđe mala uzbrdica na kojoj počiva nevidljiva željeznička pruga i spusti se dolje, odmah na uglu Željezničke ulice i ulice M.Antolca na čijem kućnom broju 1 se nalazi stara željezna ograda, travnato dvorište i hlad drveća ispod kojih se nalazi pravo povrtno blago – tu, baš tu, treba obavezno zastati.
Obiteljska je to kuća Zlatka Križića, mnogim Petrinjcima poznatog kao čovjeka koji uzgaja kvalitetno povrće, a kada ljeto dođe i kad vrućine, baš kao ovih dana, pale i nebo i zemlju, pojave se njegove lubenice koje ohlađene gase žeđ i osvježavaju i nepce i cijelo tijelo. Kruži priča gradom koja govori da su njegove lubenice slatke kao med i da se često nađu na stolovima građana.
Posjetili smo Zlatka Križića ovog vrućeg popodneva. On nema baš puno prilike za odmor. Sjedne na trijem svoje kuće i sačeka da na ulici zastane neki automobil, a to se događa često. Pristižu kupci. Pristiže bijeli automobil, iz njega izlazi žena u ljetnoj haljini i naručuje lubenicu. Iz poveće hrpe izabire jednu, Zlatko nožem napravi mali rez na lubenici, izvadi komad i pruži joj na probu. Ona zagrize, kaže da je super slatka i kupnja je završena. Jedna obitelj će se večeras osladiti Zlatkovom lubenicom.
A on ih sadi sredinom svibnja na zemljištu uz samu Kupu u blizini restorana Štuka, a i na polju u Cepelišu pored hladne vode Utine. Svo zemljište je obradio i ne koristi nikakve pesticide. Sve je kod njega prirodno. Pokazuje na mobitelu snimke nepreglednih zelenih biljki ispod kojih vire poveće lubenice. Ali ne samo lubenice. Ima on i puno slatkih dinja, a i tikvica. Te potonje, kako kaže, od kada rade na obnovi Petrinje, najviše kupuje strani radnici iz Bangladeša.
Ljeto bez zagriza slatke lubenice i nije neko ljeto. Zato se uputite kod Zlatka po svoj komad. Kažu kupci da su doista slatke kao med. I nabolje koje se mogu kupiti u Petrinji. Direktno s petrinjskog ravnog polja. Kao iz pjesme narodne.
Miroslav Šantek Cobra