Jučer je na Facebooku osvanuo ovakav post: Dijelim jednu stipendiju za sljedeću školsku godinu učeniku srednje škole za arhitektonskog tehničara, građevinskog tehničara ili gimnazije koji planira upisati arhitektonski fakultet. Jedini je uvjet da je prošlu školsku godinu završio sa 5. Ako tek upisuje srednju školu uvjet je da je osnovnu školu prolazio sa odličnim uspjehom. Molim zainteresirane da se jave u inbox.
Autor teksta, poruke koja obećava pomoć, bio je Petrinjac, Marko Vujnović. Naravno da smo za mnogobrojne čitatelje portala Evo priče, krenuli iz prve ruke saznati o čemu se točno ovdje radi.
S Markom smo razgovarali na terasi njegove kuće u petrinjskoj Radićevoj ulici s koje se pruža pogled na dvorište nedavno izgrađene 1.OŠ Petrinja.
Marko Vujnović je sin legendarnog profesora matematike Slavka Vujnovića – Vuje, koji je za života predavao generacijama Petrinjaca, a on je inžinjer arhitekture. Radio je puno godina za razne arhitektonske firme, a kad se dogodio petrinjski potres, odlučio je vratiti se u Petrinju i sam otvoriti svoju firmu.
Posla ima. Zarade od tog rada, kaže ima. Ne nedostaje mu ništa. Što si želi priuštiti, a to nije nešto ekstra skupo – može, pa je odučio nekome i simbolično pomoći. Svjestan je da su vremena teška i da mnogi ljudi dosta teško preživljavaju i nekako je osjetio potrebu stipendirati nekog u potrebi.
Čim je objavu postavio na fejs, ona je odmah od strane puno korisnika podijeljena na puno profila i odmah su mu se počeli javljati ljudi. I to u veikom broju, a Marko je izabrao jednu djevojčicu koja je tek završila osnovnu školu. Elena iz petrinjske Malinove ulice ima želju završiti Gimnaziju i onda upisati Arhitektonski fakultet.
Marko je pozvao njene roditelje i nju na ovu istu terasu da dođu, upoznaju se, popiju kavicu i sklope službeni ugovor. Marko će mjesečno Eleni na račun uplaćivati 100 eura za ovu školsku godinu, a poslije toga će se vidjeti što će biti dalje.
No, saznali smo da Marko već na sličan način stipendira jednu petrinjsku studenticu arhitekture, a kad je on bio u školskim klupama ratnih devedesetih godina, jedan Amerikanac je stipendijom i njemu pomogao.
Simbolična i ljudska priča se eto, dogodila u tom Petrinji gradu.
Miroslav Šantek Cobra