Ako se malo bolje zagleda u njihova lica, može se vidjeti kako su godine stresa, tuge, očaja i neizvjesnosti ušle duboko u njihova bića. Pa kako i ne bi. Samo oni i svi ljudi koji su u potresu stradali u toj mjeri da su morali napustiti svoje domove znaju taj osjećaj.
Neko pali cigaretu, neko se rukuje sa susjedom kojeg dugo nije sreo. Razgovaraju žustro. Skupljaju se na pločniku koji s druge strane ulice vodi do njihovih domova u koje više u ovom obliku nikad neće ući. Ima ih pedesetak i došli su vidjeti početak rušenja njihove stambene zgrade. To je bolan prizor.
Tamo preko puta njih, nalazi se zaštitna građevinska ograda koja okružuje ovu stambenu zgradu na sisačkoj Željezari u ulici Hrvatskog narodnog preporoda 2-10. Ogroman je to stambeni kompleks na koji se nanizalo pet betonskih valovitih uglova. Za ono vrijeme kad su svo ovo betonsko čudo gradili od novca radnih ljudi i građana, ovo je bila jedna od većih zgrada.
Ona ima čak 144 stana i 10 poslovnih prostora, a do potresa je u njoj živjelo oko 400 ljudi. No, očito njena konstrukcija nije izdržala udar tog zloglasnog “petrinjskog” potresa i doživjela je smrtno ranjavanje. Označili su je crvenom bojom, stanari su je napustili i s tim činom ostavili iza sebe sav svoj život, sreću, ljubavi, nade, planove… ostali su bez svega.
Zgrada ovog zadnjeg dana mjeseca srpnja izgleda zlosutno, mračno, tužno i potpuno beživotno. Iz rupa gdje su nekad bii prozori, a iza njih zavjese iza kojh su stanari svakodnevno gedali svijet ispod njih, danas samo izvire tama i obrisi praznih stanova. Njihove stvari, osobni predmeti su ispražnjeni, a kako kažu, bilo je svo ovo vrijeme i dosta pljački i provala u napuštene stanove. Kao neki psi rata, neko je krao tuđe stvari unesrećenima. Gore ne može.
No, danas se sve mijenja. I to nabolje. Među stanare su s rukama pružene na pozdrav ušli zamjenik župana SMŽ Mihael Jurić i državni tajnik u Ministarstvu prostornog uređenja. Došli su ljudima uživo objasniti što će se upravo dogoditi s njihovom zgradom, a i poveći interes medija je primjetan dolaskom većeg broja novinara.
Drugi čovjek SMŽ, Mihael Jurić ima se s čim i pohvaliti. Svatko tko si da malo truda i “progugla” interentom, može naći puno podataka o mnogim projektima iz područja zdravstva, školstva, socijalne skrbi i svega onog u nadležnosti same županije, koji su uspješno odrađeni i obnovljeni. Puno je projekata trenutno u realizaciji, puno je planova za budućnost i on pozdravlja početak ukanjanja i gradnje nove zgrade u Sisku kao centru županije,kojeg vidi u bliskoj budućnosti kao lijep i moderan grad ugodan za život.
Drugi čovjek obnove, odmah iza ministra Bačića je susjed ovih ljudi koji su se okupili. Žestoki lokal patriota, Željezarac, čovjek s puno energije kojeg možete vidjeti na televiziji ili na internetskim portalima na gradilištima cijele SMŽ (a i Zagreba) – Domagoj Orlić, kaže da je danas “prekrasan dan u Sisku” jer dolazi kraj neizvjesnosti svih stanara ove napukle stambene zgrade.
Osigurano je oko 16,3 miijuna eura što je dovoljno da se zgrada ukloni i u roku 18 mjeseci izgradi potpuno nova s istih 10600 kvadrata, s modernim načinom gradnje, s puno željeza i potpuno sigurna od nekih mogućih potresa u budućnosti. Također, zgrada će dobiti i 5 liftova jer je to današnji standard gradnje.
Za izvođača je izabrana tvrtka STRABAG koja ima iskustva, ljude i opremu za ovakve stvari. Kažu da će u roku mjesec i pol dana srušiti – ukloniti zgradu i to velikim strojevima dio po dio. A onda krenuti u izgradnju.
Mada je teško gledati kako ti ruše zgradu pred očima, ovi ljudi danas su napokon dobii konkretnu nadu i obećanje u bolju budućnost u potpuno novim stanovima gdje će ponovo imati svoju privatnost i život. Izgradnjom te replike HNP2-10 i ovaj prekrasan kvart što ga Željezarom zovu postat će još ugodniji i ljepši.
Miroslav Šantek Cobra