Svi putevi ove subote vode prema gradskom parku. Do njega valja proći pored čudovišnih, željeznih dizalica koje su se nadvile visoko nad krovovima. One dominiraju scenom.
Kad bi se čovjek popeo na vrh jedne od njih, imao bi što i vidjeti. Vidio bi mali, prelijepi grad nanizanih kuća ispod gorde Hrastovačke gore. Vidio bi vijugavu Petrinjčicu i Kupu koje omeđuju njegove granice. Vidio bi puno zelenila i osjetio bi čisti zrak u plućima.
Vidio bi ispod sebe ljude kako u obližnjoj slastičarnici časte svoje nepce slatkim sladoledom. Vidio bi kako hodaju pored gradilišta u središtu grada gdje se raspuknute kuće obnavljaju. Vidio bi kako se rađa novi grad.
Pa nisu ovi ljudi po prvi put osjetili razne strahote. Prolazile su ovdje i vojske i ratovi. I osmanlije i kršćani. I razaranja i potresi. Ali sve to jednom prođe.
Čvrst je ovaj narod petrinjski. Danas slavi čak 784. rođendan. Pored crkve sv. Lovre, njihovog nebeskog zaštitnika. Tu se skupljaju na Lovrenčevo. Uvijek ista priča. Samo vrijeme ide svojim putem.
Redovi kramara. Pregovaranja za poneki cent ili euro manje. Djeca kojoj je sve to čarobno i zanimljivo. Sređene dame. Lokalni pijanci. Miris pečenog mesa u zraku. I red onih koji ga pošto poto hoće kupiti i pojesti. Zvuk tamburica i glasovi pjevača lokalnih KUD- ova. Puno razne robe na štandovima lokalnih OPG-ovaca.
A onda se začuju zvona s visokog tornja. Pozivaju da se pobožni narod složi i skupi u procesiju prije mise koja će proći kroz svo to šarenilo i nestati u grotlu crkve. A napolju buka. Smijeh i povici. Šušur. Dalmatinci bi rekli: Kad je liti šušur znači da je sve dobro. Da vlada veselje, živost…
MIroslav Šantek Cobra
