Ta zgrada ove godine slavi 70. rođendan. Puno je to godina za betonske zidove izgrađene posije 2. rata, kad se baš pri gradnji i nije pridavalo puno pažnje protupotresnim ojačanjima.
Ovaj nedavni potres ju je jednostavno zatresao tom silinom da su joj se zidovi raspukli i učinili je neupotrebljivom i opasnom. Srećom, našlo se novca za kompletnu obnovu, našli su se i izvođači radova, a na sreću Petrinjaca, Hrvatski dom je ovih dana ponovo oživio i to bolji i ljepši nego ikad.
Za ljude koji traže negativnosti, a takvih ima, jer kako kaže stara poslovica:sto ljudi – sto ćudi, ali su teška manjina, treba reći da je Hrvatski dom tek rođeno dijete. On je golih zidova (osim Velike dvorane), u velikom dijelu potpuno nenamješten i tek vrijeme koje dolazi će u njega dovesti nove stanare,koji će dovesti i postaviti i svoju opremu za rad i tek tad će zgrada zasjati punim sjajem.
A oni koji se doista raduju, a takvih je bilo na tisuće, s radošću i ushićenjem su na samo Lovrenčevo ušli u razgledavanje ovog centralnog mjesta petrinjske kuture koji se prostire na čak preko pet tisuća kvadrata prostora.
Ljudi su dolazili u velikim grupama. Na ulazu su ih čekali domaćini koji su ih upućivali na razgledavanje isključivo Velike i Male dvorane i popratnih prostorija, ali i to im je bilo i više nego dovoljno da sa smiješkom izađu iz njega. I ponesu uspomene u obliku snimljenih fotografija.
Tko je ušao unutra i zastao na neko vrijeme i promatrao ljude koji dolaze, mogao je vidjeti do sada neviđene prizore u Petrinji. NIkad se prije nije dogodilo da su u ovakvom broju ljudi nahrupili pogledati nešto novo u gradu.
Mnogi su zasjeli u stolice Velike dvorane i ne dižu se. Kao da čekaju početak nekog događaja. Neki su se popeli na binu i zaplesali i zapjevali. U Maloj dvorani vidjeh ljude kako bez muzike u praznom prostoru plešu Bečki valcer. Čisto ludilo.Ono pozitivno.
Miroslav Šantek Cobra