Priča o Velikoj Gospi u selu Gora je, ustvari, priča o prolaznosti naših zemaljskih života. Jer, uvijek, svake godine u isto vrijeme i na istom mjestu će se zatvoriti krug. Još jedna godina je iza nas.
To znači da je dovoljno napisati samo jedan tekst, jednu priču o tom hodočašću, naravno, pod uslovom da se na taj neradni dan uputite 7 kilometara zapadno od Petrinje i tamo vidite prizor koji je svake godine isti. Osim lica ljudi, govornika i cijena hrane i pića. Samo su te stvari promjenljive.
U zenit ljeta, 15. kolovoza, oni najvjerniji petrinjski katolički kršćani koji mogu fizički hodati, ustanu rano, odjenu se prikladno dužem hodu po vrućini, dođu u crkvu sv. Lovre, tamo prime blagoslov koji će im dati snage za put i u koloni iza križa pješke krenu u selo Gora, jedno od marijanskih svetišta u Hrvatskoj.
Velika Gospa je isključivo vjerski događaj. Ona je je blagdan kad se katolički vjernici prisjećaju dogme svoje vjere da je Blažena Djevica Marija, po završetku svoga zemaljskog života, dušom i tijelom uznesena u slavu neba, u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom Kristom.
Nešto oko 11 sati, kad je zvizdan u usponu, a od visokih temperatura gori i nebo i zemlja, a i asfaltna cesta na kojoj se stvori velika, puzeća kolona automobila, što hodočasnika, što putnika prema moru. Ima i nervoze. Trubljenja. Bezobraznog pretjecanja kolone. Sve to traje dvadesetak minuta dok se put ne raščisti.
Selo Gora je uredno i okićenih kuća cvijećem i hrvatskim barjacima.. Domaćini dočekuju prijatelje, goste koje će primiti na ručak i druženje nakon svete mise koja se odvija usred sela na jednoj povećoj livadi koju preplavi rijeka vjernika. Mnogi se kišobranima brane od sunca. Drugi hvataju bilo kakav hlad, a svi slušaju propovijed s pozornice.
S druge strane ceste su već kramari postavili svoje štandove, vrte se janjci i prasići na ražnju. Ljudi sjede u hladu šatora i piju. Čekaju da se završi misa i da onda krene zabava. Zavrte se ringišpili, zasvira muzika, krene druženje do kasno u noć.
Lijepo je to selo Gora. I iduće godine će vas u isto vrijeme dočekati i ugostiti. I navijeke.
Miroslav Šantek Cobra