Na svakom mjestu možete pronaći priču. Samo trebate imati “ono nešto” u sebi da ju možete prepoznati. Na svakom mjestu postoji neka osoba koja ima životnu priču.
Pa tako i u kafiću. Naručite kavu, uživate u predahu ili dužem dokoličarenju i ne očekujete da u tako malom gradu kao što je Petrinja, a pogotovo u ovo postpotresno vrijeme sa zvučnika čujete glas Jim Morrisona iz grupe The Doors. A zatim Pink Floyde, Gunse….
I onda shvatite da mlađahni konobar u svojoj smjeni zna pustiti takvu mome uhu milozvučnu i prijeko potrebnu muziku. I previše je razloga da ga upitamo tko je on i da na portalu Evo priče – ispriča svoju priču. Dečko se zove Hrvoje Cvetnić i ima tešku i motivirajuću priču. Nadamo se da će jednom sve biti dobro i da će ostvariti svoje snove.
SVAKI TRENUTAK NAKON POSLA BRINEM O TEŠKO BOLESNIM RODITELJIMA
Imam 25 godina i po zanimanju sam konobar.I to školovani s diplomom sa sisačkog Viktorovca iz 2019. godine. To je posao koji je uvijek tražen, pogotovo ako ste kvalificirani za njega, pa sam se tako bez problema odmah zaposlio i promijenio dosta kafića, tražeći najpovojnije uvjete za rad. Čak sam planirao zaraditi novac u Austriji. Otišao sam tamo, zaposlio se, ali sam onda primio strašnu vijest.
Moj otac je u tjedan dana doživio dva teška moždana udara i ostao nepokretan. Također su mojoj majci pukla dva kralješka i naravno, da sam se odmah vratio kući brinuti o njima. Onda sam se zaposlio u ovoj pizzeriji i tako prolaze moji dani bez odmora i slobodnog vremena od veljače ove godine.
S ocem idem na terapije, ne razdvajam se od njega, ali imam sreću da sam našao i ljubav svog života – Anamariju Marinović s kojom sam se zaručio i ona sada živi s nama i zajedno brinemo o mojim roditeljima. Ona je također zaposlena ovdje i radi kao kuharica.
GLAZBA ME POKREĆE
Kao dijete pjevao sam u dječjem zboru petrinjskih “Slavulja” . Kažu da mi je to išlo jako dobro, a kad sam jedne večeri, ničim izazvan, zapjevao pjesmu Kraljicu noći, koju je čuo maestro Josip degl’ Ivellio, zainteresirao se i ubacio me u svoj tim s kojim smo proputovali pola Hrvatske i nastupali, a ja sam pjevao talijansku pjesmu Pie Jesu.
Imao sam 11 godina i bio sam dječaki sopran. Pjevao sam s Majom Ostojić. Sve je to snimljeno i na CD-u. Bilo je to dobro vrijeme.
Zainteresirao sam se za glazbu. Poželio sam naučiti svirati pa sam krenuo učiti svirati klavir. Ali to nije dobro završilo. Moj učitelj me sputavao i ponižavao. Govorio mi je da baš i nije to dobro za mene i da se držim pjevanja.
Stalno me tjerao da perem ruke prije sviranja, a on dođe s masnim burekom, pojede ga i onda svira. Onda mi je pukao film i ostavio sam se toga.
SUSRET S ROKENROLOM
Ali postoji internet. Na njemu se može ako ste uporni svašta naučiti. Tako sam naučio svirati gitaru i iz tog svijeta ozbiljne glazbe prešao na rock. I nisam požalio. Kad čujete pesmu Nothing Else Matters od Metallice i kad ju naučite svirati, otvori se nova dimenzija u vama.
Kad sam čuo grupu Linkin Park, oduševio sam se. Postao sam toliki fan tog benda koji se danas nalazi tetoviran na mojim rukama. Pjevač Chester Bennigton je neponovljivi vokal.
ŽELJA MI JE SVIRATI
Moja neostvarena želja koja svakim danom postaje sve jača i jača je da se posvetim glazbi. A to znači da si u dogledno vrijeme kupim električnu gitaru i pianino. Da nađem neu dobru ekipu i da osnujem bend. Pa da sviramo. Možda bi probao i sam skladati nešto ili surađivati s već nekim lokalnim glazbenicima i pjevačima.
Miroslav Šantek Cobra