FRANKA I FRANCIKA 2019.
U Petrinju su 2019. u goste mladim košarkašicama ŽKK Lovrekice došle košarkašice Kine koje su boravile u Zagrebu gdje su ih naši treneri pripremali za sportsko sveučilište u Pekingu.
Petrinjke su pobijedile Kineskinje, a na samoj utakmici su bile i dvije cure – jedna jako mala koja nije baš shvaćala događaj oko nje, već je većinu utakmice prosjedila u krilu njene majke Ankice. Mala curica je imala vrlo rijetko i zanimljivo ime – Franka.
Druga cura je imala 27 godina i bila je tajnica ovog košarkaškog kuba i svako malo pri pauzama bi se družila s košarkašicama i bodrila ih. Ona je imala još rjeđe ime – Francika.
I tako sam došao na ideju da ih posjednem jednu kraj druge i napišem kratku foto priču: Franka i Francika.
VRELO LJETO 2024.
Ljeto je pakleno vruće. Asfalt se isijava na podnevnoj vrućini dok se vozim prema petrinjskom kvartu Kolonija. Ovdje, na rubu velike Kotar šume živi Franka, a nedaleko i Francika.
Ono što upada u oči je dječje igralište s puno djece. Čini se da ovdje ima dosta klinaca koji se kao nekada druže uživo u vremenima školskih raspusta.
Frankina majka Ankica Krnjajić Magdić je ravnateljica OŠ Mate Lovraka. S druge strane obiteljske kuće je poveća dvorišna livada i terasa u hladu.
I onaj osjećaj prelijepe dokolice i druženja u slobodno vrijeme. Turska kava u velikim šalicama i sokovi. I nasmiješena Francika za stolom, dok se mala Franka sa svojom prijateljicom rastrčala po dvorištu.
Moja zamisao se ostvaruje. Htio sam nakon pet godina ponovo fotografirati Franku i Franciku jednu pored druge i saznati što se u tom vremenu promijenilo u njihovim životima.
FRANKA
Franka je vrlo živahno dijete. Ove godine kao sedmogodišnjakinja kreće u prvi razred osnovne škole. I to u obližnju područnu školu Češko Selo. Govori kako se sjajno zabavljala u vrtiću “kod parka”uz prijatelje i tete Šteficu i Marinu pa dvije tete Marije, Gocu i Slavicu.
Raduje se što će krenuti u školu. Zna malo čitati, a pisati zna.Nabraja i brojne prijatelje s kojima će biti u razredu: Matiju, dvije Tee,Nikolu, Petru i Saru.
Franka je ponosna vlasnica i puno medalja koje je donijela na stol. Bavila se mnogim stvarima, a ovi veliki okrugli predmeti govore da je ostvarila brojna priznanja iz vrtića, Superznalca, gimnastike i mažoretkinja.
FRANCIKA
Osobno nikad nisam upoznao neku Franciku. Ova žena ispred mene je prva i male su mogućnosti susreta još neke s tim imenom. Sama Francika Marić je u životu upoznala dvije imenjakinje.
Rodom je iz Banjaluke. Ali tamo se te 1992. samo rodila i u plamenu rata odvedena u Zagreb, a zatim u Petrinju. Ima mlađeg brata Stjepana. Kaže da je u igri bilo i ime Ivona. Ali mamin otac se zvao Franjo, pa su joj dali ime Francika – veli umanjenica od imena Franciska. Ali ju svi većinom zovu – Frenki.
Zarvršila je Učiteljski fakultet, ali ju život nije odveo u školske razrede, već se zaposlila u tvornici Gavrilović. I te godine, od samog fotografiranja s Frankom započinje njen veliki uspon u toj tvrtci, gdje danas radi na vrlo odgovornom radnom mjestu kao asistent direktora razvojnih procesa.
I dalje je tajnica ŽKK Lovrekice, Kajak kanu kluba Kupa Petrinja, i Zrinska gora. Očito jako dobro zna čuvati tajne. Živi u susjedstvu preko puta ceste Petrinja – Sisak, tik kraj legendarnog maratonca Pacova.
Poželjela Francika kupiti auto i skoknula po onog koji joj se sviđao u Njemačku. I kupila ona auto, ali je pri kupovini srela i čovjeka za kog se udala. Neobična priča koja još traje.
I tako je završila ova priča o dvije Petrinjke s fotografije od prije pet godina. A onda se pojavio Frankin otac – Robert Magdić s vrećicom punom ćevapa u lepinjama koji su zamirisali na stolu. Od Nase. Of course.
Miroslav Šantek Cobra