Sanja mi kaže da probam podignuti u zrak prometni znak. I to kompletan i s tablom i postoljem. U mojim se rukama tako našao zarđali, dugo pod vodom ležeći znak opasnosti trokutastog oblika. Neki vandal ga je davno otkinuo i bacio u Petrinjčicu.
Znak je težak. Treba dobra snaga držati ga u rukama. A onda sam ga bacio uz zveket metala na hrpu zarđalog starog željeza. Ovdje ima stotinjak kilograma željeza i limova koje je Sanja izvadila iz korita Petrinjčice za jedan dan. Provela je sate radeći taj težak posao. Znak je izvadila i prevukla ga do svoje privremene kuće, kaže, – četveronoške.
Sanju Milošev Gajdašić poznaju mnogi Petrinjci. Velik dio svog radnog vijeka provela je radeći u kioscima Tiska, a sad sa 55 godina života je na bolovanju. Nanizali su se zdravstveni problemi i njene ruke definitivno nisu danas spremne za ovako težak posao. Ali ona kaže za portal Evo priče da je to bila samo Božja providnost.
RANJENA MIKIJEVA ŠAPA
Moj Miki je 2016. godište. On je mješanac retrivera i labradora. Moj odani prijatelj s kojim često, skoro svakodnevno hodam nasipom Petrinjčice, a ta Petrinjčica je bogomdana nama Petrinjcima.
Miki se voli kupati, pa često zna hodati po vodi, a jednog dana je zacvilio. Stao je na dnu Petrinjčice na nešto oštro što mu je ozlijedilo šapu. Odmah sam ga odvela kući i dezinficirala ranu i srećom, Miki se oporavio i ponovo trči bezbrižno.
STAKLO ISPOD MOSTA
No, nisam se mogla pomiriti s tim, a niti dovesti u situaciju da se opet povrijedi, pa sam malo pregledala teren ispod bolničkog mosta u Majdancima i prvog slapa, tu gdje najviše i obitavamo.
Našla sam velike komade razbijenog stakla koje sam pokupila i bacila u smeće. Na te komade razbijenog stakla se moglo i neko dijete porezati. A onda sam shvatila da u koritu Petrinjčice ima puno bačenih predmeta koji tamo ne pripadaju i neko bi ih trebao izvaditi.
NEKE DAVNE ŠKOLSKE RADNE AKCIJE ČIŠĆENJA PETRINJČICE
Meni su kao učenici u osnovnoj školi zauvijek moji učitelji usadili neke životne vrijednosti kojih se i danas držim. Nekada su cijeli razredi išli na čišćenje Petrinjčice i grada. Naravno, da je i tada postojala komunalna firma koja je brinula o čistoći grada i čiji je posao bio pokupiti i odnijeti smeće, ali ovo su bile akcije druženja, veselja i prevencije.
Žao mi je što danas djeca ne idu u akcije čišćenja i samim tim podizanja svijesti o očuvanju okoliša i prirode i možda bi bilo manje vandalizma. Ne slažem se u potpunosti ni s ljudima koji zastupaju istinit stav da plaćaju komunalno poduzeće da odradi taj posao i da im ne pada na pamet sami nešto maknuti kad ugledaju, no to je, naravno, njihovo pravo.Ja kad vidim neki vandalizam, ako mogu, očistit ću ga .
VUKLA SAM SATIMA ŽELJEZNE STVARI IZ PETRINJČICE
Kako je upravo ljeto i malo je vode u koritu Petrinjčice, spustila sam se u njega i počela ga sustavno čistiti. Našla sam velike komade ograda, svih vrsta žica, poklopce od perilica rublja, prometne znakove, dijelove bicikla i dosta komada raznih željeznih i limenih predmeta.
Nemam puno snage, ali sam se zainatila i mada je bia vrućina, sve to sam rukama odnijela u svoje dvorište. Velike i teške stvari kao što je prometni znak sam vukla doslovce, četveronoške. Preko stotinjak kilograma smeća sam izvukla iz Petrinjčice.
DRAGO MI JE ŠTO SU SE I DRUGI GRAĐANI UKLJUČILI U ČIŠĆENJE PETRINJČICE
Preko društvenih mreža sam pokušala privući i druge građane da se osvijeste i spase ovu našu lijepu Petrinjčicu. I Bogu hvala, jedan broj njih se i odazvao i ja im se iz sveg srca zahvajujem na tome što su učinili.
Nismo uspjeli zajedno odraditi taj posao, ali bit će još prilike. Petrinjčica nas treba.
Miroslav Šantek Cobra