ŠTA REĆ?
Nema tome dugo, tek tjedan dana, kako je putem priča s portala Evo priče u bijeli svijet odaslana lijepa vijest o ljudima koji su dobrovoljno, volonterski i što bi se reklo “od srca”, svoje slobodno vrijeme uložili u čišćenje korita Petrinjčice.
Spustili se do dna, zasukali rukave i skupljali i na hrpu slagali predmete koji ne pripadaju rijeci, već je to bilo djelo rak – rane Petrinje – vandala. Priča je pobrala bezbroj pohvala i bila vrlo čitana i bila je kao neki znak da se djelovanjem mogu spriječiti neki budući vandalizmi. Ali, uvijek postoji ono – ali.

DA LI JE OVO NORMALNO?
Petrinja se može pohvaliti ljepotom kakva se rijetko nađe. Mala rijeka, Petrinjčica joj ime, siječe grad na dvije polutke, dajući građanima i svim prolaznicima mogućnost mirnog, kilometarskog hoda kroz duboki hlad krošnji drveća s obje strane nasipa.

Mjesto je to kojim se Petrinjci ponose, ali očito ne baš svi. Nažalost.
Bruća je nadimak Davora Brebrića. Čovjeka koji se vozi u invalidskim kolicima svakog dana kroz taj hladoviti raj i koji je ugledavši novi vandalizam, napisao post na Facebooku kojeg je nazvao: Da li je ovo normalno?

Jedna mlada sadnica lipe nije imala nikakve šanse protiv silovite agresije nepoznatog vandala koji ju je, zajedno s kolcem koji ju je pridržavao do ne naraste, divljački prelomio.
Bruću je taj prizor ražalostio, a sudeći po komentarima, mnoge je jako razljutio. U utakmici protiv vandala Petrinja debelo rezultatski gubi.
Miroslav Šantek Cobra